Galerija
13. km parking - KT 1 Vidikovac - KT 3 Piramida - Vidikovac - Ratkovo sklonište - 13. km parking
6,8 km, 304 m visinske razlike, 4 sata hoda
Težina staze: srednje teška staza
25.04.2021.
Pozdrav svima,
prošlo je bome mjesec i pol od mog zadnjeg teksta, ali ja sam i u to vrijeme odradila lijepe izlete, međutim neki su se ponavljali pa nisam opisivala iste rute. Dolazim doma, pada kiša i mislim si: "Dunja, vrijeme je da nešto napišeš". Cijeli vikend bio je fantazija od vremena, a danas oblaci, oblaci i kiša. Pa započnimo s našim izletom...
Dugo sam se veselila Vihoraškom putu i taman nas je vrijeme posrećilo. Čekala sam neki izlet koji je malo duži i kondicijski zahtjevniji. "Not all girls are made of sugar and spice and everything is nice. Some girls are made of adventure, fine beer, brains and no fear".
Dobra mi je ova izreka, zar ne?
Polazak je bio u 07:00 s Delte. Dogovorila sam se s Nives i Brankom da idemo jednim autom. Oko 6:55 dolazim u Rijeku i skupljamo se. Oko 07:10 kolega Dejan objavljuje da vodič neće stići na Deltu zbog kvara na autu te da se nalazimo u Mrkoplju. Skupljamo se po autima i pravac krećemo u današnju avanturu. Oko 8 sati stižemo u Mrkopalj i svi se okupljamo. Dolazi Silvio te nam najavljuje da mijenjamo plan izleta te idemo stazom na Bijele i Samarske stijene. Vihoraški put otpada zbog prokopane i neprohodne ceste. Sljedeći meeting point je parking na 13. kilometru. Nakon nekih dvadesetak minuta po makadamskoj cesti dolazimo na 13. km te se svi uparkiramo i skupimo. Početna točka nalazi se na 1080 mnv.
Okupljamo se i prebrojavamo. Ima nas 42. Bome, velika grupa se skupila. Imamo 2 vodiča: Silvio i Zoran te 5 vodičkih kandidata: Toni, Ante, Marin, Dejan i ja. Silvio, Ante, Toni i ja na čelu, Zoran u sredini, a Marin i Dejan na kraju. Podijele walkie-talkie krećemo.
Put vodi po makadamskoj cesti s laganim usponom kroz šumu. Krećemo se malo bržim tempom te se grupa počela razdvajati. Stajemo da se sakupimo malo i nastavljamo dalje. Svako malo izleti neki mali mišić. Vlada mišja groznica u Gorskom kotaru te dobivamo upute da ne diramo previše rukama. Nalazimo se u nekom dobu svakakvih boleština. Prije smo bježali u šumu od Covida, a sad i u šumi moramo biti oprezni od miševa. Ništa, preostaje nam da se organizira jedno plivanje umjesto planinarenja. Baš bi bilo zanimljivo 😂.
Krećemo se stazom i na nekim mjestima ima poprilično snijega. Nije jednostavno hodati po tom napola ugaženom snijegu, a mjestimice i ledu. Vjerujem da planinarima u tenisicama nije bilo niti malo lako. Tempo je bio taman kako ja volim, a to je da osjetiš kako ti srce kuca u prsima. Čisti adrenalin koji pruža sreću nekima od nas.
Grupa je velika i rastegli smo se poprilično. Nakon 40 minuta hoda dolazimo na KT 1 - Vidikovac 1302 mnv. Dolazim među prvima na mjesto zločina i odmah opalim par slika i kratko se divim okolici i pogledu. Baš je lijepa ova naša priroda, premda neki put nismo ni svjesni gdje živimo i koliko možemo biti sretni. U daljini vidimo južnu skupinu tj. Bijele stijene na koje idemo 😃.
Zadržavam se minutu - dvije i silazim na put da drugi mogu popesti na plato. Krećemo dalje po zahtjevnijem terenu koji je sačinjen od stijenja, kamenja, srušenog drveća i vrtača. Uz takav teren dodajmo malo i snijega te imamo zanimljiv recept. Nije bezopasno niti malo te treba puno opreza prilikom hoda. Silazimo do Doline šumskih vila te čekamo da se grupa sakupi. Pošto se stvarala gužva prilikom obilaska Vidikovca, napravljena je malo duža pauza.
Pošto smo u sat i pol prošli 2,5 km vodiči dogovaraju da se formiraju dvije grupe - svi skupa idemo do Ratkovog skloništa te jedna grupa nastavlja dužim putem do Bijelih stijenama, a druga grupa kraćim putem. Idemo dalje ovom lijepom šumom te svako malo pozdravljamo naše male suputnike mišiće. Tko bi rekao da ti mali slatki glodavci prenose takvu ružnu boleštinu. Imala sam doma 2 degua koji izgledaju isto kao miševi pa mi ne predstavljaju nikakav problem ti mali slatkiši.
Hodamo malo gore pa malo dolje, malo ima snijega i malo nema. Dinamičan je put. KT 2 preskačemo te dolazimo na KT 3 - Piramidu 1270 mnv. Uspinjem se na vrh, poslikam i pogledam te silazim jer je počelo biti gužvovito.
Nastavljamo dalje putem prema Ratkovom skloništu. Vrijeme nam ide brzo, ali kilometri se baš i ne skupljaju. Grupa je poprilično velika te se zbog težeg terena jako rastegla. Nakon 2,5 h radimo pauzu da se svi sakupimo i pada odluka da se ne ide na Bijele stijene. Kako smo tek prešli 4 km teško da ćemo ovakvim tempom stići na odredište i sigurno se vratiti do auta. Hmmmm..... pada mi raspoloženje, ali dobro, morati ću ponoviti ovaj izlet ubrzo. Branko i ja odlučimo otići na obližnji vidikovac koji se nalazi 5 minuta hoda od mjesta pauze. Dok se svi sakupe mi stignemo tamo i nazad. Taman dolazim i grupa kreće. Idemo prema Ratkovom kroz prašumu, stijene, vrtače, strmina,...
Nakon 3:20 h dolazimo na raskršće puteva - Ratkovo, cesta prema Bijelim stijenama te staza prema autima. Krećemo prema skloništu te dolazimo nakon nekih 5 minuta. Nalazi se na 1200 mnv i ukomponirano je savršeno u stijeni nazvanoj Šerpa. Jedan zanimljiv idejni projekt. Radimo pauzu i sunčamo se dok čekamo ostatak grupe. Pohvale vrijednim planinarima koji su donijeli drva za potpalu 💪.
Tko zna zašto se pored Ratkovog skloništa nalazi Brdo uzdisaja?! Hmmm... zanimljivi su ti šumski nazivi 😋.
Nakon slikanja, odmaranja i sunčanja nastavljamo dalje prema autima. Staza je lagana te nam treba nekih tridesetak minuta. Dolazimo do raskršća koje smo prošli na polasku te sačekamo da se svi sakupe.
Ova izreka malo me podsjeća na ovaj današnji izlet koji je bio kombinacija prirode, ljudi i emocija protkanih u svaki korak koji smo prošli.
“Everyone wants to live on top of the mountain, but all the happiness and growth occurs while you’re climbing it.” - Andy Rooney
Iako nismo bili na Vihoraškom putu niti smo vidjeli Bijele stijene, nije važno. Od svega toga što se izdešavalo moramo biti zadovoljni što smo imali divan sunčan dan i još bolje vidike. Vraćam se uskoro .
I jedna lijepa od Jane Fonde:
"Ne učiš iz uspjeha, ne učiš od nagrada, ne učiš od slave. Učiš samo od rana, ožiljaka, grešaka i padova. I to je istina".
Until next time...
Dunja
Dunju možete pratiti i na njenom blogu i Facebook profilu.
