Čelično srce Domovine – tako zovu Magnitogorsk, grad za koji većina možda nije čula, ali je njegovu panoramu negdje već vidjela. Zovu ga još i točkom u kojoj se susreću Azija i Europa, jer se nalazi u području rijeke i planine Ural koje čine dio prirodnog graničnog sustava.

U Rusiji je grad poznat po industriji čelika i željeza. Čak 8% stanovnika još uvijek je zaposleno u lokalnim tvornicama, a stopa nezaposlenosti u gradu iznosi manje od 1.5%.

Plamene zore bude me iz sna…

No, gdje ima dima – ima i zagađenja okoliša. Tako je Leonardo DiCaprio apelirajući na onečišćenje zraka 2016. godine podijelio fotografiju s National Geographica koja prikazuje ribare na smrznutoj rijeci Ural, a u pozadini desetke tvorničkih dimnjaka. Guverner regije i ujedno bivši direktor tvornice, Boris Dubrovsky, posegnuo je za svojim Instagramom (kakva vremena, zar ne?) i objasnio slavnom glumcu da je fotografija stara 22 godine, te da danas velik dio tih dimnjaka više ne postoji. Usput ga je pozvao da posjeti njihov grad.

Koliko znamo, Leo se još nije odazvao na poziv. Eh, kad bi samo znao da mu se pružila prilika koju ljudi nisu imali više od 40 godina…

Naime, u Staljinovo doba bio je to pravi socijalistički grad izgrađen planski, a 1937. zatvoren za turiste sve do 1980-ih godina. Zbog toga je ovaj period povijesti grada još relativno nepoznat na Zapadu, s iznimkom jednog događaja od svjetskog značaja. O tome svjedoči monumentalan spomenik koji nadgleda grad.

Kad domovina zove…

Spomenik zvan „Straga prema naprijed“ izradio je kipar Lev Golovnitsky, prema ideji sovjetskog arhitekta Yakova Belopolskyja (poznatog „narodnog arhitekta“ koji je stvorio i Sovjetski ratni spomenik u Berlinu).

Otkriven je 1979. godine, kao prvi dio trilogije spomenika od kojih je jedan „Majka Domovina zove“ u Volgogradu, a drugi u Berlinu. Predstavlja radnika i ratnika, pri čemu radnik gleda na istok gdje se nalazi njegova tvornica tj. čeličana. Danas je jedna od najvećih u svijetu, a u Drugom svjetskom ratu snabdijevala je sovjetsku vojsku opremom.

Ratnik pak gleda na zapad, gdje se nekad nalazilo najveće bojište Drugog svjetskog rata otvoreno njemačkom invazijom na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. godine. Upravo ovdje odigrale su se bitne epizode tzv. Velikog patriotskog rata u kojem je u gotovo četiri godine poginulo najmanje 20 milijuna ljudi.

Da će ovo biti krvav pohod, moglo se naslutiti iz riječi kojima je lokalni čelnik nacističke partije, Erich Koch, najavio pohod: „Gospodo, poznat sam kao okrutna đukela. Naš posao je isisati sva dobra iz Ukrajine kojeg bi se mogli dočepati, bez suosjećanja i osjećaja za vlasništvo.“

Stradavali su civili prilikom njemačke okupacije, Židovi u logorima, sovjetski partizani u odmazdama, siromašni seljaci koji su umirali od gladi, vojnici obiju strana u direktnim sukobima ili ratnom zatočeništvu…

Mač koji je podignut spomenikom u Volgogradu gdje „Majka Domovina zove“, odradio je svoj posao ovdje, te konačno spušten spomenikom u Berlinu gdje su nacisti 1945. godine poraženi, a svijet nakon pet dugih godina dočekao kraj jednog od najstrašnijih ratova u povijesti.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju