Galerija 2 2 2 2 Smještena na sjeveru Šri Lanke, Anuradhapura je bila prva  prijestolnica otoka. I danas je jedan od najsvetijih gradova budističkog svijeta, poznat kao prvo mjesto izvan Indije koje je prihvatilo budizam. Odvede li vas put u taj kraj vidjet ćete građevine koje slove kao najambiciozniji religijski spomenici ikad izgrađeni. Najveći ponos Šri Lanke je stupa (spomenik budističke sakralne arhitekture), koja je početkom četvrtog stoljeća, kada je izgrađena bila jedna od najvećih, ljudskom rukom podignutih, građevina na Zemlji. Marljivi radnici potrošili su više od 93 milijuna pečenih opeka od blata da bi se kupola vinula do 122 metra visine. Jedna od najviših građevina antičkog svijeta, nakon stoljeća urušavanja i obnova, broji 71 metar. Unatoč tome, ostaje najveća građevina od opeke po volumenu ikad sagrađena. Toliko je golema da bi se od njezinih opeka mogao sagraditi zid visok oko metar koji bi se protezao od Londona do Edinburgha, ili od New Yorka do Pittsburgha, procjenjuju arheolozi. Ipak, izvan Šri Lanke Jetavanaramaya je malo poznata. Za razliku od piramida, nije bila na radaru turista. Džungla i nedostatak brige postupno su gurali spomenik u drugi plan pa se jedno od najvećih inženjerskih dostignuća starog svijeta gotovo zaboravilo.

Kontroverzna prošlost 

Naziv Jetavanaramaya ne odnosi se samo na samu stupu, već i na golemi samostanski kompleks za stotine redovnika. Svaka građevina u kompleksu bila je orijentirana prema stupi, tako da bi redovnici, izlazeći iz svojih nastambi, prvo ugledali nju — svakodnevni podsjetnik na predanost i kozmički poredak. Stupa je od samog početka bila kontroverzna jer je sagrađena na zemlji koja je pripadala drugom budističkom samostanu, i to vjerojatno bez dopuštenja redovnika koji su tamo živjeli. Kasnije su je preuzeli redovnici koji su slijedili drukčije budističko učenje. Što se točno dogodilo povjesničari ne mogu znati jer nema dovoljno pisanih tragova pa se razilaze u svojim teorijama. Ono u što su sigurni jest da je izgradnja bila itekako izazovna.

Od opeka blata 

Za razliku od egipatskih piramida od kamena, ova kolosalna građevina podignuta je gotovo u potpunosti od blatnih opeka koje su podložne eroziji i urušavanju. Izrada i dopremanje takve količine materijala zahtijevalo je izvanrednu organizaciju - i radnu snagu. Povjesničari smatraju da su radnicima pomagali slonovi i volovi kako bi lakše mogli dopremiti materijal. No da nije sve u snazi, dokazuje i vještina projektiranja.

U trendu 15 pitanja Novi kviz općeg znanja: Za one koji ne odustaju (ni) kad je najteže Za pola sata Popečci od tikvica i feta sira: Poslužite ih s kremastim umakom od avokada i nazovite predjelom, prilogom ili večerom Hit na društvenim mrežama Mjesto u kojem svi žive uz istu ulicu dugu 9 kilometara

Okrugli oblik građevine pomaže da se težina ravnomjerno rasporedi i bude stabilnija. Osim toga, prije gradnje tlo se namjerno poplavilo kako bi se ispitalo upija li vodu i je li dovoljno čvrsto za takav pothvat. Šuplji prostor u obliku cijevi pokazuje pak da su graditelji već tada znali koliko je važno da zrak može kružiti. Ipak, vrijeme je učinilo svoje. Potresi, jake monsunske kiše i duga razdoblja kada nitko nije brinuo o građevini uzrokovali su njezino urušavanje. Posljednja velika obnova bila je u 12. stoljeću. U novije vrijeme u obnovi se koristio cement, ali danas stručnjaci misle da je to možda više štetilo nego pomoglo. U prošlosti su za vezivanje opeka koristili prirodnu mješavinu drobljenog kamena, pijeska i gline.

Apulija ostala bez najveće atrakcije: Luk zaljubljenih urušio se - na Valentinovo +1