Listići neodvojivi od britanske tradicije na Otok su stigli relativno kasno. U Kini su se konzumirali još prije Krista, ali trebalo je proći više od 17 stoljeća da stignu u Englesku. Iz Azije je čaj stizao polako, brodovima portugalskih trgovačkih putnika sve do Venecije oko 1560. godine. Putem svile čaj se dopremao do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu. Sredinom 18. stoljeća Istočnoindijska kompanija uvelike je zarađivala na popularnosti cijenjenog napitka.
Zbog vrtoglave cijene u početku je čaj bio piće plemstva. Običaj ispijanja poslijepodnevnog čaja uvela je bedfordska vojvotkinja Anna Russel. Jednog se dana osjećala pomalo potonulo pa je zatražila je čajnik i nešto za prigristi. Obično se pripremao Darjeeling koji je uz kolačiće, kruh i maslac činio sjajnu kombinaciju za popodnevno uživanje. Anna se u međuvremenu "navukla" na čaj i zalogaje, pa je svoju rutinu podijelila s omiljenim gostima, u čijem je društvu voljela čavrljati o najnovijim događanjima. Iz njezina budoara do gostinjskih soba Britanaca nije trebalo dugo da uživanje u užini postane omiljena navika višeg staleža. S vremenom su kruh i maslac zamijenili sofisticiraniji sendviči kojima se prije posluživanja rezala kora, biskvitni kolači s pekmezom i kremama, a kasnije i konkretnije torte.
Londonci su se s čajem upoznavali u kućama kave, epicentrima društvenog života. Budući da je bio skupocjen, ugostitelji su pokušavali privući kupce reklamirajući čaj kao afrodizijak i eliksir zdravlja zahvaljujući kojemu se živi do poznih godina. Čaj je postao toliko popularan da je pala prodaja alkoholnih pića, osobito džina, pa je vlada povisila porez koji je do sredine 18. stoljeća narastao na apsurdnih 119 posto. Pojavila se i čajna mafija koja je listićima počela dodavati različite sastojke kako bi povećali količinu i prošli jeftinije.
Jedan je od zaljubljenika u britansku tradiciju ispijanja čaja i slavni chef Heston Blumenthal koji je istražio uzbudljivu prošlost napitka koji Englezima život znači i naišao na najčešće dodatke koji su švercerima poslužili za povećavanja količine. Na popisu su živica, prašina, prljavština i otpad, razne grančice, pa čak i brabonjci. U jednoj od svojih kulinarskih emisija prilikom koje je pripremio odu čaju čak je i kušao takvu mješavinu, a okus ga nije fascinirao.
> Plavi čaj: Trend koji je osvojio Instagram
Znatiželjnici koji su takav kontaminirani čaj kušali prvi put nisu imali s čime usporediti okus, pa im se moglo podvaliti bilo što. 1784. visok porez na čaj je smanjen na 12,5 posto, a uslijedile su i žestoke kazne za one koji su kršili zakon.
