Galerija
Prvić je otok ispred Šibenika, s dvama naseljenim mjestima. To su Prvić Luka i Prvić Šepurine, udaljeni kilometar hoda. P. Luka je, kako joj ime da nagovijestiti, ušuškana u uvalici i sigurna od morskih neverina. Šepurine su, pak, na vanjskoj strani otoka i gledaju na otok Tijat preko puta.
Tijat
Moje povlačenje na Prvić započelo je upravo Tijatom. Kultnim Jadrolinijinim brodom Tijat. Tijat je porinut 1955. godine, kada je cjelogodišnja naseljenost otoka bila mnogo gušća pa se život oslanjao na svakodnevnu povezanost otoka i kopna. Danas je vožnja Tijatom jedna od najživopisnijih redovnih linija u brodskom prometu Dalmacije. Već nekoliko minuta pošto isplovi iz šibenske luke, a prije nego li uđe u Kanal sv. Ante, Tijat će vas počastiti panoramom Grada.
Odmah potom, brod će vas lagano uvesti u Kanal prolazeći između vile Moj Mir i Martinske. Nekoć je između tih dviju litica, dolje pod morem, stajao razvučen lanac koji je služio sprječavanju dolazaka nepoželjnih gostiju. Danas je negdje tuda na morskome dnu postavljena podvodna kamera Instituta Ruđer Bošković (klik za livestream podmorskog života Šibenika ♡)
Još zaokupljena panoramskim vedutama Šibenika, s lakoćom sam utonula među sanjive litice Kanala. Pored UNESCO-om zaštićene kulturne baštine, tvrđave Sv. Nikole, i srcima Šibenčana i prijatelja zaštićene baštine Jadrije, dobri stari Tijat nastavio je ka Zlarinu i Prviću, mome odredištu za dan. Tijat će onda nastaviti svoj put u Vodice, odakle će kasnije krenuti natrag. I tako plovi nekoliko puta dnevno…
Prvić Šepurine
Još za pristajanja na Zlarin, a posebno po silasku na Prvić, obuzela me ta hipnotička otočka vibra. Upravo to sam priželjkivala. Svima nam je katkad potrebna točka kojoj ćemo usmjeriti pogled, a ja sam znala da ću ju sebi naći na otoku. Na mjestu gdje se protek vremena mjeri tek jačinom povjetarca.
Uštekavši se na jednu osamljenu stinu ispod borića, uronila sam noge u more i… dozvolila mu da mi očisti dušu i tilo. Znate već, more ne pita. Ali njegova modra krv slobode nekom vrstom slane osmoze velikodušno prelazi u sustav svakoga tko mu dođe blizu. Tako je i moj sustav tih nekoliko sati prošao kroz katarzično miješanje s valovima.
Kada se vjetar polako dizao, naslutila sam da će uskoro vrijeme ručka, kada će mi se pridružiti L. i K.
Na mulu je energija netom pristiglih putnika jasno odskakala od ležernog ritma otoka. Ta očito nervoznija aura kojom se pristanište napunilo u nekoliko trenutaka, nagnala me da uzmem njih dvije za ruku i brže bolje ih odvučem u utrobu škojića. Osim toga je i glad polako palila lampice žurnosti. Tako smo sve riješile jednostavnim odlaskom na pizzu. Korisno je spomenuti da je omjer cijene i kvalitete u i s obzirom na špicu sezone bio sasvim ugodno iznenađenje.
Nakon hladne bevandice, baterije su bile napunjene za povratak na plažu. Ipak, ovoga puta nismo izlazile iz mjesta. Spletom sretnih okolnosti i znatiželje, završile smo na prekrasnoj privatnoj plažici ispred jedne napuštene kućice. Od mnoštva posjetilaca koji su te subote pristigli na Prvić, nama je društvo pravio samo jedan lokalac. Rak kojeg smo nazvale Špiro.
Vibrantnost Šepurina posebno je začinjena istodobnom svevremenošću i bezvremenošću, što je teško riječima opisati. Kamene kućice uljepšane smeđim, zelenim ili plavim škurama. Špagovi za sušenje robe razvučeni na zraku. Cviće u pitarima, cviće u zidovima, cviće u krovovima. Agave, borići, oleandri, i drugo nisko raslinje. Ribarske mriže, bačve vina, stolovi na teracama uz more, jarboli i jedra brodica. Miris soli, ribe, ružmarina i lavande. Definicija je to Mediterana.
Prvić Luka
Ni Prvić Luka ne zaostaje u demonstraciji mediteranske superiornosti među rajevima na zemlji. Nešto dotjeranija s većom turističkom ponudom, ipak zadržava neodoljivi šarm malog dalmatinskog mista. Naseljen još od antičkog doba, ovaj otok procvat doživljava u srednjem vijeku kada postaje omiljeno odredište šibenske aristokracije za gradnju vila i ljetnikovaca. O tome svjedoče i dan danas postojana i velebna zdanja, među kojima je i ona obitelji Vrančić.
Faust Vrančić (1551. – 1617.) bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik, biskup. U svijetu je, pak, najpoznatiji po izumu padobrana kojeg je i sam uspješno isprobao skokom s jednog venecijanskog tornja. Tako je rođen Homo Volans ilitiga Leteći Čovjek.
Faust je prije svega ipak bio Homo Universalis u punom smislu tog renesananog termina, te je jedan od najvećih umova 16. stoljeća. Mnoge njegove umotvorine su tehnički i tekstovno opisane u djelu Machinae Novae. Ostavio je i značajan doprinos jezikoslovstvu sastavivši Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga. A kao istaknuti intelektualac bio je i tajnik cara Rudolfa II. Habsburškog na njegovom praškom dvoru.
Umro je u Mlecima, odakle je prema vlastitoj želji prenesen u Prvić Luku. Danas je u Luki aktivan i Memorijalni centar njegova imena, u kojem je moguće razgledati makete, djela i informacije o životu čovjeka koji je čovječanstvu darovao krila.
Knjiška preporuka
Ako biste tražili preporuku knjige za posjet Prviću, preporučila bih upravo jednu o ovom vizionaru. Radi se o romanu šibenskog pisca Omera Raka – Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina. Okosnicu romana čini povijesna činjenica, koju je istražio i zabilježio šibenski svećenik i povjesničar don Krste Stošić. Prema podacima je 1864. godine na Prviću provaljeno u grob Fausta Vrančića, u kojem su lopovi umjesto blaga pronašli hrpu papira. Papiri, čiji je sadržaj do danas ostao nepoznat, tada su ostali prepušteni vjetru te su se raspršili otokom. U Arkani se glavni lik Gabrijel igrom slučajan u 1991. godini nalazi suočen sa kriptiranim sadržajem tajnovitih spisa, te se baca u traženje odgovora na mnoga pitanja.
Radnja se dalje odvija paralelno u rujnu 1991., u danima kada je počinjao napad na Šibenik, i u 16. stoljeću na dvoru cara Rudolfa II., gdje je djelovao Faust Vrančić. U potpunosti lišen mržnje, ova knjiga je snažno nabijena emocijama. Kroz uspomene, ljubav prema gradu i životu, te psihološke portrete ljudi, u tekstu se idealistički nameće pitanje bi li alkemičarski legendarni kamen mudraca mogao spriječiti ono što se kasnije tih godina dogodilo. Također, roman vrvi povijesnim činjenicama, te opisima Šibenika i Praga, a pomalo i Prvića, zbog čega bi ga zasigurno jako zanimljivo bilo čitati baš ovdje.
No, da se vratimo ljetu 2018…
Polako je stizala noć i krenuli smo ka mulu. Brod je, naravno kasnio, ali to nam nimalo teško nije palo. Vrijeme koje smo time dobile uložile smo na terasu Memorijalnog centra kako bismo popile kavu.
Uostalom, kakav bi osobni preporod to i bia bez desertnog espressa sa zrikavcima i bojama sutona?
Još Valentininih priča i putopisa potražite na njenom blogu Vebeway.
