"Nažalost, mnogi ne shvaćaju pokvarenu igru koja se odigrava u ovom trenutku. Parkiranjem dotrajalih platformi u vlasništvu tvrtki koje ih planiraju preseliti, paradoksalno baš iz Norveške i još nekih skandinavskih zemalja koje prelaze na sustav vjetrenjača do 2020. (i to ispred najatraktivnijih povijesnih i turističkih lokacija gdje je 80% nekretnina pod hipotekom), žele naprosto oteti obalu iz vlasništva hrvatskih građana.
I usput pokrasti sve što nađu na dnu od arheoloških vrijednosti, možda iskopati i malo plina i opskrbiti svoje zemlje - jer ne zaboravite - Jadran se daje u koncesiju - ništa u Hrvatskoj od toga neće ostati! OK? I sve to za proviziju onima koji i tako već imaju račune u Briselu a i stanove i kuće za trajno preseljenje jako daleko od "domovine". MI IH MOŽEMO ZAUSTAVITI! ZAJEDNO!"
Ovo je apel udruge SOS za Jadran, koja želi upozoriti na najcrnji mogući scenarij koji bi mogao zadesiti jedino more koje imamo. Dijelite li njihovo mišljenje, pridružite im se na facebook stranicama, i potpišite peticiju.
Evo vam još nekoliko razloga zbog kojih biste možda mogli promijeniti ili učvrstiti mišljenje:
Glavne primjedbe na Stratešku studiju utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu:
- Zagađenje okoliša je stalna i kontinuirana pojava povezana s istraživanjem i eksploatacijom nafte – zagađenje se događa i bez nesreća (tzv. akcidenata). Sve vrste isplaka koje se koriste pri bušenju su toksične, a njihovo ispuštanje u okoliš nije moguće u potpunosti spriječiti. Isplake ostaju u moru i na morskom dnu, a preko morskih organizama ulaze u čovjekov hranidbeni lanac.
- U slučaju velike nesreće posljedice za zdravlje i živote ljudi bile bi katastrofalne! Naftna mrlja nakon nesreće u Montari, u Australiji 2009. godine bila je veličine skoro 2/3 hrvatskog dijela Jadrana.
- Rizik od štete za zdravlje ljudi i turizam puno je veći od priželjkivane, a nesigurne koristi – rizik : potencijalna korist = 114 : 1. Sigurnih 57 milijardi kuna od turizma nasuprot potencijalnih 0.5 milijardi od nafte i plina. To je odnos od 114 naprema 1!
- Postupak Strateške procjene utjecaja na okoliš provodi se na nezakonit način. Protivan je člancima 67. st. 1. i 134. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša i člancima 12. st. 3. i 14. st. 1. Uredbe o strateškoj procjeni plana i programa na okoliš.
- Studija NE PREDVIĐA KONKRETNE MJERE koje trebaju spriječiti nastanak štete za živote i zdravlje ljudi te za okoliš.
- Studijom NISU ANALIZIRANI KUMULATIVNI UTJECAJI postojećih i planiranih aktivnosti, utjecaji na druge sektore, utjecaji na razini regije te indirektni utjecaji.
- U studiji NEDOSTAJE NIZ ANALIZA I METODA za stvarnu i sveobuhvatnu ocjenu strateških dosega Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu.
- Studija NE PREDVIĐA MEHANIZME KONTROLE – kontrolu od zagađenja provoditi će sam zagađivač. Studija ne razmatra značajan utjecaj eksploatacije nafte na KLIMATSKE PROMJENE te posljedice istih.
- Studija IGNORIRA BIOLOŠKE I SOCIO-EKONOMSKE VRIJEDNOSTI morskih nacionalnih parkova i parkova prirode.
- Plan eksploatacije i istraživanja nafte UGROŽAVA EKOLOŠKU MREŽU Natura 2000 jer studija ne predviđa adekvatne mjere zaštite.
- Stručna javnost vrlo je argumentirano ukazala na nestručnost strateške procjene utjecaja na okoliš. Sve više zainteresirane javnosti i lokalnih zajednica snažno se protive namjeri eksploatacije nafte i plina na Jadranu.
