Moram priznati da od svih država koje sam posjetio, a posjetio sam ih popriličan broj, nekako su mi one orijentalne ostale u najboljem sjećanju. Ta kultura i taj mentalitet uvijek su ostavili na mene takav dojam da sam se osjećao kao da sam kod kuće, kao da sam među svojim ljudima. Iako uvijek mislimo da su orijentalne zemlje nekako manje razvijene, neću reći zaostale, u odnosu na zapadne države to zapravo nije tako. Ovdje život nije stao u prošlom stoljeću niti su ljudi manje svjesni zbivanja u svijetu oko njih, ali jednostavno više im se sviđa živjeti tradicionalnim načinom života.
I dok su na putovanjima po bliskoistočnim zemljama i zemljama Orijenta ljudi i kultura ostavili veliki dojam na mene, ipak najveći dojam ostavila je hrana. To bogatstvo okusa, raznolikosti namirnica, jednostavnost pripreme jako je teško opisati. Ti mirisi kojima je prošaran glavni trg 'Jema l Fna' u Marakešu navečer i tijekom noći kada se sva sila naroda svrati ovdje kako bi večerali na jednom od mnogobrojnih štandova. Pa onaj slasni kebab kraj Velikog bazara u Istanbulu koji mi se na prvu nikako nije svidio, a onda sam morao naručiti još dva komada. Pa onaj falafel u Damasku, Sirija, koji čini se nikada više neću imati prilike okusiti. Svi ti okusi svakog danas bude sjećanja i želju da sjednem na avion i otputujem samo kako ih ne bi zaboravio.
Ali, da li zaista moram putovati opet natrag u Tursku kako bi jeo jedan od najboljih kebaba u svom životu? Ne! Jer iako se čine daleko okusi Turske puno su bliže nego što smo to mogli zamisliti. Dovoljno je skoknuti tu iza ugla, u Zagreb, Maksimirska 30, gdje se nalazi restoran 'Abrakebabra'. Njihov Houdini Iri kebab jedini je kebab koji se može usporediti s onim koji sam jeo u samom središtu Istanbula. Svježe pureće meso, savršeno začinjeno mješavinom orijentalnih začina uz dodatak domaće baranjske paprike te posluženo u svježem 'pitta bread' pecivu kojeg sami peku, toliko je savršeno izbalansirano da vas na prvi griz transportira direktno u Tursku. Cijeli doživljaj uživanja u kebabu upotpunjuje interijer uređen u orijentalnom stilu s turskim elementima.
Ali moram priznati da sam se puno puta susreo s ljudima koji su mi u razgovoru rekli da nisu baš neki obožavatelji orijentalne, začinjene kuhinje. Mada po meni što je hrana bez puno začina. Ali, sto ljudi, sto čudi. No i za njih postoji rješenje. Njima puno bliže nego nama ljubiteljima oštrih začina. Gledajući na karti, odmah ispod nas nalazi se Makedonija, država balkanskih okusa. Savršeni spoj Mediterana i Orijenta, spoj kakav je potreban upravo onima koji nisu za 'prejake' okuse.
Zemlja Sunca kako Makedonci nazivaju svoju domovinu, poznata je po svojim prirodnim ljepotama, Aleksandru Veličanstvenom, jako lošim cestama i činjenici što se nalazi u samom srcu Balkana – baš na pravom mjestu za spoj okusa istoka i zapada. Ono zbog čega su Makedonci najponosniji je činjenica da nema toga što oni ne mogu uzgojiti – dokaz tome su njihove tržnice. Tu nema čega nema, paprike svih vrsta, patlidžani, trešnje, lubenice, jagode, rajčice, dinje, luk, češnjak, peršin…. Ma, zamislite samo to bogatstvo kada se spoje svi ti okusi u kuhinji.
Ali opet, iako relativno blizu, putovati do Makedonije svaki put kada nam se prohtije probati malo predivnih makedonskih okusa nije baš najisplativije rješenje. No i za ovaj problem rješenje se nalazi u Zagrebu. Mjesto zločina nalazi se u Ilici 298, u naselju Kustošija u restoranu 'Makedonski Merak'. Uz ugodni rustikalni ambijent, ljubazno osoblje i vrhunske makedonske specijalitete ovdje ćete moći okusiti dašak Zemlje Sunca i osjetiti spajanje okusa Mediterana i Orijenta.
