Ako naručujete martini očekujući vermut, odnosno ojačano aromatično vino koje se poslužuje u čaši sa šećernim rubom, mogli biste se iznenaditi ako dobijete ono što biste i trebali – jedan od najpopularnijih koktela na svijetu. U nekim hrvatskim kafićima to je uobičajena praksa jer je Martini (Martini & Rossi) najčešći proizvođač tog popularnog bitera na bazi vina koji se često može naći na našim policama. Votka-martini postalo je popularno piće sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prljavi martini radi se od džina, vermuta i dodatka soka od maslina te se obično ukrašava zelenim maslinama.
Vermut se od davnina koristio kao lijek zahvaljujući blagotvornim biljkama kojima se aromatizira među kojima dominira pelin. Njemu i duguje naziv prema iskrivljenom obliku njemačkog naziva wermut . U regalima djedova i baka vermut je znao stajati mjesecima, što može biti jedan od razloga zbog kojih nije čest gost na popisima omiljenih pića. Preporučeni je vijek trajanja šest tjedana nakon otvaranja, a kako ne bi gubio na kvaliteti, preporučuje se čuvanje u hladnjaku. Bolje je baratati vermutom kao vinom, a ne kao likerom ili žestokim pićem.
Može se piti sam, kao aperitiv s kriškom limuna, dodavati u koktele poput martinija, negronija ili Manhattana. Za martini se koristi suhi vermut, dok Manhattanu bolje odgovara slađa verzija. Čisti vermut možete razblažiti soda-vodom, tonikom ili sokom od limuna, osobito ako se radi o slađem – bijelom ili crvenom.
S vermutom se i kuha. Dodaje se za aromatiziranje slastica, salata, pa čak i marinada za meso.
