Ricinus - uglavnom se uzgaja zbog ulja ili kao ukrasna biljka. No, ova biljka ima i otrovan sastojak: ricin. Nalazi se u nižim dijelovima biljke, a najviše ga ima u sjemenu. Trovanja sjemenom su rijetka, a žrtve su uglavnom djeca ili manje životinje. No mogu biti smrtonosna. Samo tri sjemenke mogu ubiti dijete koje ih proguta. Simptomi uključuju mučninu, grčeve u želucu, povraćanje, unutrašnje krvarenje te kolaps bubrega. Mnogu ljudi pate od alergijske reakcije na prašinu iz tog sjemena koja se manifestira u obliku kašlja, grčeva u mišićima i teškog disanja. Izloženost prašini najčešća je u područjima gdje se ricinus procesuira u komercijalne svrhe.
Velebilje - biljka sadrži otrovni spojeve atropin i skopolamin u peteljki, lišću, bobicama i korijenu. Vrlo rasprostranjena biljka u našim brdskim i planinskim predjelima. Biljka se raspoznaje po obliku i rasporedu listova - u svakom pršljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao višnja krupne bobice. Bobica je višesjemena, sočna kiselkasto-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna), veličine višnje; ima tamnoljubičast sok. No dok je biljka otrovna za ljude neke životinje poput konja, zečeva i ovce uredno je mogu jesti. Otrov velebilja utječe na živćani sustav, te paralizira živčane nastavke mišića na čiji rad ne možemo utjecati, poput srca, krvnih sudova i probave. Simptomi uključuju pretjeranu osjetljivost na svjetlost, glavobolje, zbunjenost i slično. Dvije bobice mogu ubiti dijete, dok odrasli kolabiraju ako su ih konzumirali desetak.
Abrus precatorius - biljka ima vrlo lijepe, crveno-crne sjemenke koje se često koriste u dekorativne svrhe. No sadrži i otrovni sastojak abrin. Sjeme je opasno jedino ako se potrga ovojnica. Predstavlja veću opasnost izrađivačima nakita nego korisnicima. Zabilježeni su mnogi slučajevi smrti kada se izrađivač nakita ubo na sjeme. Biljka je porijeklom iz Indonezije, no rasprostranjena je diljem svijeta, uglavnom u tropskim u sub-tropskim područjima. Abrin je otrovniji od ricina. Manje od 3 miligrama u tijelu uzrokuje smrt. U tijelu se veže za membrane stanica i spriječava sintezu bječančevina. Simptomi su vrućica, mučnina, otežano disanje te voda u plućima. Smrt obično slijedi u 3 do 4 dana.
Vodena kukuta - potječe iz Sjeverne Amerike i smatra se najsmrtonosnijom biljkom na tom kontinentu. Otrov koji biljka sadrži zove se cicutoksin, a prisutan je u svim dijelovima, no najviše u korijenu. Često se brka s pastrnjakom, a onog koji je kuša čeka mučna smrt. Otrov brzo ulazi u tijelo te uzrokuje bolne grčeve, mučninu, povraćanje itd. Ono koji prežive trovanje imaju dugotrajne posljedice na zdravlje, poput amnezije.
Oleander - mnogi je smatraju najotrovnijom biljkom na svijetu. Svi dijelovi biljke sadrže nekoliko tipova otrova. Najotrovniji su oleandrin i neriin, koji utječu na rad srca. Otrov je toliko snažan da može utjecati na osobu koja je pojela med kojeg su probavile pčele od nektara biljke. Unatoč otrovu, biljka je lijepog izgleda i često služi u dekorativne svrhe. Za razliku od drugih biljaka, oleander je otrovan i za ljude i životinje. Samo jedan progutani list može ubiti dijete. Simptomi su proljev, povraćanje, jaka bol u želucu, vrtoglavica, nepravilan rad srca itd. Ako žrtva preživi prva 24 sata, šanse da se izlječi uvelike joj se povećavaju. Žrtvama se obično ispumpava želudac ili se pomoću ugljena pokušava upiti otrov.
Tekst je preuzet s metro-portal.hr
