Malo je gradova s tako mračnim i hladnim zimama kao što je slučaj s ruskim Norilskom, gdje stanovnici rijetko vide sunce. Jedan od najhladnijih gradova na svijetu živi na permafrostu, a 175 tisuća ljudi zimi se bori protiv minusa što se spuštaju i na 55°C ispod ništice.
Hladan period ondje traje 280 dana u godini, a snježne oluje pogađaju Norilsk u prosjeku 130 dana. Do njega ne vode ceste; stiže se zrakoplovom, brodovima ili čamcima. Srećom, slijetanje u Norilsk nije tako opasno kao na mjesto na koje znaju sletjeti samo najiskusniji piloti. U vrijeme Staljina do Norilska je postojao put poznatiji kao „cesta smrti“.
Dok traju oluje autobusi se često kvare, ali rezervna vozila su spremna kako bi mogla evakuirati građane, odnosno prevesti ih na vrijeme, bez straha od smrzavanja na cesti. Osam do devet mjeseci grad je prekriven snijegom, a „sindrom polarne noći“, odnosno mraka koji traje dva mjeseca razlog je česte anksioznosti, nervoze, nesanice i depresije.
Norilsk je smješten iznad Arktičkog kruga i dom je najvećoj svjetskoj toplani željeza, koja ispušta toliko zagađenog materijala u zrak da u radijusu od 30 kilometara ni trava ne raste. Leži na jednom od najvećih svjetskih nalazišta nikla, platine i paladija zbog čega je i jedan od najbogatijih gradova u Rusiji. Nekoć su ondje radili zatvorenici Gulaga, a danas zaposlenici dobivaju dobru plaću.
Kako je posao rudara težak, na raspolaganju im je 90 dana odmora i mirovina s 45 godina. Onečišćenje teškim metalima utvrđeno je čak 60 kilometara dalje.
No bez obzira na onečišćenje, hladnoću i depresiju koja je prilično česta, Norilsk ima veliko kazalište, brojne kafiće, galerije i brojna mjesta gdje stanovnici traže utočiše od mraka i zime. Kad zatopli, svaku priliku koriste da izađu iz kuće, a kraj vječnog mraka slave koji nastupa u siječnju slave kupanjem u jezeru.
Kameni prolaz dug 1,2 kilometra koji je stoljećima skrivao izgubljeni grad
