U Moskvi sam zapravo završila vrlo spontano. Dakako, planirala sam ja otići u nju ove godine jer mi frendica trenutno tamo studira (što znači da ne moram trošiti na smještaj hehe), ali znamo kako to inače bude. Veliki planovi, sjajne ideje, ali od realizacije ni M, prenosimo s bloga Iz njene perspektive, kojeg možete pratiti na Blog.hr.
I tako me ona uporno pitala: 'Pa dobro, kad ćeš doći?' A ja sam nekako po običaju odgovarala: 'Ma evo budem, samo ne znam točno kad...'
'Samo kreni na vrijeme, oko vize imaš dosta posla…'
'Ma znam, znam, budem…' Možeš misliti.
I onda mi je igrom sudbine stigla obavijest da mi faks kreće tjedan dana kasnije no što sam mislila.
E pa reko, ako to nije bio znak, ne znam što je. I tako sam ja u roku 3 dana nabavila avionske karte i vizu za Rusiju. I masno to platila...naravno. (Ako planirate otputovati u Rusiju imate odlične agencije u Zagrebu koje će vam riješiti sve vezano uz vizu, putno osiguranje i dati vaučer putničke agencije...i onda će vam to sve donijeti na kućnu adresu).
I evo, iskreno, najiskrenije, moram priznati da, ne da me Moskva nije razočarala, nego je nadmašila sva moja očekivanja, a to ne mogu reći ni za jedan europski grad u kojemu sam bila. Mislim da ukupno u životu nisam rekla riječ 'veličanstveno' koliko sam ju puta izgovorila u tih tjedan dana u Moskvi. Ali ona to uistinu i je. No krenimo.
Možda najbolje da počnem s ovime: Moskva je golema.
Ali kad kažem golema, mislim, neopisivo golema. Ona je toliko golema da sam čula priču čovjeka koji se samo htio vratiti kući s posla…i mislim, uspio je u tom naumu, samo nakon osam sati čekanja u gužvi (i ne, ovo nije izmišljena priča).
Evo, dobar savjet, ne sjedati u auto, bilo vaš, bilo taxi, između 3 i 4 pa do 8 sati. Nadalje, obići dvije znamenitosti u jednom danu znači cijeli dan hodati. Ponovno savjet, iako su Ruskinje nevjerojatno prekrasne i uvijek sređene žene, nemojte pokušati nositi štikle, kao što to one čine, dok razgledavate Moskvu. Da, istina, kad ćete ih vidjeti, osjećat ćete se loše zbog sebe, ali barem nećete plakati dok razgledavate Puškinov muzej i nećete, umjesto da gledate izložbu, pogledom tražiti mjesto da sjednete. Ako vam se čini kao da govorim iz iskustva, to je zato što govorim.
Druga stvar koju želim spomenuti, a čemu sam se prvo smijala, je to što su u 10 stvari koje morati vidjeti u Moskvi, navedene metro stanice. Ali da, one se stvarno moraju vidjeti. Moskovske metro stanice izgledaju kao muzeji…u kojima se pušta klasična glazba. Da, klasična glazba, dobro ste pročitali.
A metro je realno najbrži način da dođete bilo kamo iako su taksiji vrlo vrlo jeftini. Barem u trenutku kad sam ja bila tamo. (Rubalj je taman pao za 50% :). Dakle, izuzev metro stanica, prva stvar kamo su me frendice odvele je bio naravno Crveni trg. Koji je eto…veličanstven, pogotovo navečer. Baš oduzme dah. Crveni trg je jedna od stvari koje vidite velik broj puta na fotografijama i za koju svaki put kažete da izgleda prekrasno...i onda stupite nogom na njega i shvatite da fotografije nisu uspjele obuhvatiti niti njegovu veličinu niti njegovu ljepotu. No sve građevine i ulice su takve. Cijela Moskva je takva.
Treća stvar, taksisti su zakon.
Okej, oni s kojima sam se ja susrela…i to ako znate koje taksije treba zvati jer ovi ostali ako shvate da ste stranac vole vas voziti naokolo pa platite više (ali to realno rade svugdje).
Uglavnom, u vrlo toplom sjećanju mi je ostao taksist koji se zvao Islam i koji je mene i frendicu vozio do njenog stana tek kad smo stigle. Frendica je s njim pričala cijelim putem na ruskom (ja ne, jer ne govorim ruski) a ja sam hvatala dijelove koji su mi bili jasni.
Pričao joj je o svojim unucima i pokazivao slike na tabletu (možda ne najpametnija stvar za činiti u vožnji, aaali ok). Kasnije mi je ona ispričala da taksisti često dolaze iz Uzbekistana i da su dosta još diskriminirani pa kad im neko dođe u taxi onda se jako raspričaju. Ustvari su jako dragi ljudi, opet ponavljam, one koje sam ja srela.
Sigurno se pitate ako je toliko golem grad, koliko je opasan?
I iskreno, ni u kojem trenutku se nisam osjećala nezaštićenom. Hodajući Moskvom, često ćete primijetiti policiju koja se nalazi na gotovo svakom koraku - na ulazima u muzeje gdje će vas pregledavati, na ulazima u metro stanice gdje morate proći kroz detektore metala, na uglovima ulica. Uglavnom, policija je posvuda. I vidjeti ih, meni je značilo sigurnost. Inače, kad hodam Zagrebom i ugledam policiju, prva stvar koju pomislim je da sam nešto krivo napravila (iako nisam). U Moskvi sam znala da nisam i da sam sigurna ukoliko netko drugi planira nešto učiniti (naravno, riječ je o centru i uskom dijelu centra - oko sat vremena udaljen od Crvenog trga).
Ono što nisam očekivala je to da im je pivo fenomenalno, pivo i vodka (ali o vodki svi ionako stalno pričaju).
Nije nimalo gorko, nego pomalo slatkasto i vrlo ukusno. I stvarno te zagriju. Mislim, mogla sam hodati u suknjici, kratkoj majici i kožnoj jakni usred noći na -4 stupnja i nije mi bilo hladno, a kad sam se ujutro probudila, nije bilo ni p od prehlade...samo p od piva, ali njime se ionako treba trijezniti. Hrvati i Rusi imaju vrlo različite kriterije za alkohol.
Šesta stvar, vrijeme.
Jedan od razloga zašto sam mogla hodati onako polugola usred noći, a i zašto sam općenito hodala dosta lagano obučena, je zato što temperatura ne znači isto što i u Zagrebu. Kad je temperatura 0 stupnjeva u Zagrebu i Moskvi, jamčim vam da će vam biti mnogo hladnije u Zagrebu jer je zrak ovdje vlažan i zalijepi se za kožu. U Moskvi je najveći problem ako puše vjetar, jer ćete onda umrijeti od hladnoće. Dakle, ako puše vjetar, obavezno nosite golemi šal i pokušajte ne dopustiti vjetru da vam se zavuče pod odjeću.
U tjednu u kojem sam ja bila, u Moskvi se održavao light show na Bolshoi teatru...
...i naravno, poput svih skeptičnih Balkanaca naviknutih na grozne light show-ove, nismo očekivali ništa spektakularno. I srećom, ponovno smo se prevarili. Puštali su klasičnu glazbu i prikazivali animacije preko teatra ukomponirane u građevinu. Malo je teško za objasniti, ali na slikama se može vidjeti…iako nije ni približno kao u živo.
Osma stvar, čaj.
Eto, iz nekog razloga, oduševljavale su me tekućine koje sam probala. Prvo pivo, pa vodka…i konačno, čaj. Da, čaj, ponovno, nikada u životu nisam probala nešto toliko ukusno. Jer to nisu oni čajevi na koje smo navikli da dolaze iz vrećice, ne, njih dobijete u malim čajankama u koje stave gomilu voća, cimeta i ostalih začina. Em što izgleda prekrasno (i ispada genijalno na fotografijama) poželjet ćete ga piti do kraja života. Još uvijek se razočaram svaki put kad naručim čaj u našim kafićima i ne dobijem neku spektakularnu čajanku.
I konačno željela bih poručiti svima ako ikada dođete u mogućnost da odete u Moskvu ili se pitate kamo da idući put otputujete, toplo preporučujem ovaj grad jer mu ostali europski gradovi trenutno nisu ni do koljena. I to u ranu jesen, najkasnije početak desetog mjeseca jer bi vas kasnije mogao uloviti snijeg, a onda nećete imati želju napuštati tople prostorije u kojima se nalazite. No krajem devetog mjeseca…e onda ćete moći iskusiti rusku jesen u kojoj je toliko pisaca nalazilo inspiraciju.
Još putovanja i avantura potražite na blogu Iz njene perspektive, a odličnih priča na Blog.hr.
