Put nas je odveo na dva mjesta u Zagrebu. Prva destinacija je tako bio Red Dot u Šubićevoj ulici na kućnom broju 2. Umjesto restorana, to je ipak samo predvorje kluba Tvornica Kulture, pa kako je u tijeku bio sajam stripova, od očekivane istočnjačke atmosfere nije bilo ni malog „i“.



Deseci ljudi koji prolaze kraj tvog stola, simpatičan, ali izgubljen konobar, loševoljan, natmuren kuhar, sve redom naše gore listovi. I kad već atmosfera nije bila na visini, nadali smo se da će barem hrana pomoći, ali ni to baš nije bilo kako smo zamišljali jer je miso juha bila preslana (presojena soja sosom?), sve dok od čete sushija nismo pojeli onog - sa sezamom.



I sve se opet okrenulo u pozitivu... Kakav majstorluk, kuhar mi se odmah proljepšao! Cijena dvadeset i četiri svakojaka sushija, (sake nigiri, maguro nigiri, tera maki, kapa maki, tiger roll), obilje đumbira koji je podsjećao na higijensku maramicu i mrvica božjeg wasabija, koštale su stotinu kuna, na popustu.



Plan „B“ se odnosio na Binimoto sushi bar na Radničkoj cesti 43.



Riječ je o samoposluživanju u kojem birate između par paketa s raznolikim punjenjima. Cijene se kreću od 40 do 70 kuna za set od desetak komada, koji neodoljivo podsjećaju na dane sakupljanja sličica „Fudbaleri i timovi“, Sandokan, Superman, Povratak Otpisanih i Sarah Key, ali taj je bio za curice... Paket s prozirnom folijom na vrhu se donese uljudnoj i pristojnoj teti na blagajni, koja vas pita želite li đumbir iz vrećice kao za kečap, da vam vrećicu sa soja sosom i pošalje na mjesta za jelo.



Japanska menza predivno oslikanih zidova i japanskim pivom Asahi (izgovara se „asaši“, bili smo na otoku!) za samo 18 kuna, velika limenka!



Stvarno je uredno, dotjerano i pristojno, decentna muzika, ali i dalje osjećaj docentske menze – čisto psihički, fali mi neki mlad simpatičan Istočnjak da progovorim ovo deset riječi što sam naučio na proputovanju! Ali, ipak ništa, pa se prepuštamo okusima. Koji su više nego pristojni. Niti jedan sushi u Binimotu nije bio bolji od sezamastog iz Red Dota, ali je sve bilo na mrvicu višem nivou. I juha je bila tako zelena da bi je mrtva usta slikala. Soja sos, iako u groznoj vrećici – prefin, đumbir od dvije kune, fenomenalan. Ponovit će se!



Ukratko, sushi je zakon hrana, lagana, drukčija, vesela i ne pretjerano teška za želudac. I gladni ste za dva sata, ali znate da ste napravili nešto dobro za svoj organizam. Do sljedećeg japanskog restorana s japanskim osobljem i atmosferom, pozdravlja vas vječito nezadovoljna i grintava lutajuća ekipa s portala www.punkufer.hr! Još nas niste zvali u goste?

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju