Ako želite isprobati 100 % autentičan bečki restoran, samo potražite neki iz beisln kategorije. Riječ je židovskog porijekla, a nekad davno označava je mjesto gdje se moglo veoma jeftino objedovati. U takvim restoranima danas se osjeća utjecaj talijanske, mađarske i češke kuhinje, ali oni su i dalje poprilično tradicionalni budući da su u vlasništvu istih obitelji nekoliko stoljeća. Što god izabrali u takvim restoranima, bit ćete oduševljeni. Npr. odrezak sa sirom i gljivama sa krumpirima i salatom kao prilogom. Također, probali smo i dimljena rebarca u crvenom umaku od leće i okruglica. Apsolutno prefino.
I dok se beisln restorani sa svojom tradicijom bore protiv onih koji nude modernu kuhinju i jela, još veća borba za prevlast događa se na ulicama Beča. Tamo vlada konstantni rat između kineskih pridošlica koji na štandovima nude njihova jela, s tradicionalnim turskim imigrantima koji su donijeli kebab i tursku tradiciju. A da ne pričamo da postoji i treća strana priče- domaći prodavači koji nude austrijske i njemačke kobasice sa senfom.
Što se tiče pića, Beč je poznat po svojim pivama. Vino zaboravite, osim ako ne želite probati bečki Sturm koji raste i sazrijeva na okolnim brdima. Zanimljivo kod Sturma je to što jako varira u kiselosti i alkoholu ovisno o mjestu gdje se ga nabavili – ponekad je veoma jak, a ponekad ćete imati osjećaj da pijete obični sok. Međutim, gdje god da ga kupujete, nemojte na čašu od 250 ml potrošiti više od tri eura. Nije vrijedna.
Za kraj, ostao nam je desert. Apsolutni pobjednik je domaća savijača. Njen miris osjeća se u zraku, a vidljiva je na svakom koraku. Ljudi ju obožavaju, stoga ju nemojte zaboraviti probati ako vas put jednom nanese u Beč.
