Trenutno na svijetu postoji oko 1400 banki sjemena raspoređenih u preko 100 država. To su ustanove koje čuvaju sjeme, najčešće svojih lokalnih vrsta biljaka, kako bi ih koristile za istraživanja ili kao svojevrsnu zalihu u slučaju nekih katastrofa. Budući da čuvaju sjeme, te banke ujedno čuvaju i raznolikost gena tih biljaka pa ih se naziva i bankama gena.
Mnoge od tih ustanova smještene su u zemljama u razvoju, nekima prijete prirodne katastrofe i ratovi ili ih se jednostavno ne održava dobro i imaju problema s financiranjem. Zbog toga je pokrenut projekt osnivanja Globalnog skladišta sjemena na norveškom Svaalbardu. Cilj ovog skladišta jest da služi kao svojevrsna ''sigurna kopija'' sjemena, u slučaju da originalna zaliha u nekoj od zemalja iz nekog razloga nestane.
Zašto Svalbard? Najjednostaviji odgovor jest – zato što je hladno. Naime, Svalbard je arhipelag koji se nalazi u Arktičkom oceanu i pripada Norveškoj, a samo Globalno skladište sjemena smješteno je na otoku Spitsbergenu, blizu grada Longyearbyena. Ova lokacija je izabrana zbog savršenih klimatskih i geoloških prilika koje su potrebne za pohranu sjemena. Naime, sjeme se mora održavati na niskoj temperaturi kako ne bi proklijalo, odnosno kako bi se usporilo njihovo starenje. Uz to, mjesto je lako dostupno i ima pouzdan izvor energije u blizini, objavio je National Geographic.
Budući da se tamo nalazi permafrost, temperatura se nikada neće podići iznad 3.5°C, a stijena koja se nalazi oko same zgrade je pješčenjak koji je dovoljno stabilan da se unutar njega iskopa prostor za zgradu, a ujedno ima i niske razine zračenja. Ukoliko dođe do podizanje razine mora i otapanja leda, ova zgrada će i dalje biti sigurna budući da se nalazi na 130 metara nadmorske visine i dovoljno je duboko u stijeni da neće biti ugrožena.
Skladište je pušteno u pogon 26. veljače 2008. godine te se polako puni zalihama sjemena iz cijelog svijeta. Kada bude popunjeno, predstavljat će najveću kolekciju sjemena na svijetu. Prvenstveno se pohranjuje sjeme različitih usjeva koji su važni za proizvodnju hrane i održivu poljoprivredu. Sjeme se pohranjuje na temperaturi od -18°C, unutar zatvorenih paketića koji se zatim smještaju u kutije koje se slažu na police. Niska temperatura i ograničena količina kisika su važne kako bi se usporila metabolička aktivnost sjemenki i usporilo njihovo starenje.
Neko sjemenje može tako stajati 20 do 30 godina, dok neke mogu stajati i desetljećeima, ako ne i stotinama godina. Ipak, s vremenom će svo sjemenje odumrijeti. Kako bi se spriječio gubitak, sjemenje će se s vremena na vrijeme vaditi van i saditi kako bi izrasle nove biljke i sakupilo se njihovo sjeme koje će se opet pohraniti u skladište. Na taj način se originalno sjeme kroz kontinuirano čuvanje, sadnju, sakupljanje i ponovo čuvanje može čuvati unedogled, piše na portalu Bioteka.
