Naime, riječ je o "All you can eat" zalogajnici iliti po naški "plati fiksnu pinku i jedi sa švedskog stola dok ne pukneš". Dakle, na ulazu uzmete tanjur i trpate koliko hoćete i što hoćete od dnevne ponude, i nakon što ste pojeli natrpano, s tim istim tanjurom možete se vraćati po još hrane koliko vas je volja.



Dobra stvar je (posebno za one s nešto manjim apetitom) što uz ovu opciju postoji i standarni cjenik, te za znatno niže cijene (od 10 do 30 kuna ovisno o veličini porcije) možete uživati u domaćoj hrani kakvu ste navikli jesti iz vlastite kuhinje.

Ponuda se svakodnevno mijenja, ovisno što se nađe na obližnjoj tržnici, a svaki dan zagarantiran je izbor od barem četiri glavna jela i juhe, pa možete birati između raznih vrsta variva, tjestenina, mesnih jela i rižotam, ili pak nešto 'brže hrane' poput meksičkih tortilji, tacosa i enchilade.

Trenutno se u ponudi skoro svaki tjedan može naći i sarma. Prava domaća, s pire krumpirom u kojem se nije štedilo na maslacu, gotovo da može konkurirati sarmi Branka Ognjenovića koju je svojedobno ‘frkao’ u restoranu Bon Appetit. Nisu za odbaciti niti tortilje s povrćem i piletinom, prelivene tartar umakom. Dovoljno sočne, piletina taman pečena, a povrće tek lagano propirjano, pa nije izgubilo okus i može ga se fino osjetiti pod zubima. Tartar je točno onakav kakav jedete doma, s kvalitetnom majonezom koja je vidjela žumanjcke uživo. Odlična stvar je i što se uz gulaš od junetine poslužuju i ručno rađeni njoki, baš kao oni bakini iz djetinjstva.



Od slatke ponude svaki dan se nudi samo jedna vrsta kolača, pite ili riža na mlijeku s voćem. Za sada su količine prilično ograničene, tako da desert vjerojarno nećete uspjeti dobiti dođete li nekoliko sati prije zatvaranja. No, ožednite li, cijeli dan je na raspolaganju vrč voćnog soka kojeg za nula kuna možete točiti do mile volje.

Ambijent je ugodan i pomalo podsjeća na američke zalogajnice iz šezdesetih, a ukoliko ste u žurbi možete naručiti i za van - hranu dobijete u Lunch Box maxi ili Lunch Box mini kutijicama.

Kada se uzme u obzir ponuda hrane, koja se uglavnom bazira na domaćim jelima s kvalitenim sastojcima, možemo zaključiti da ovo mjesto skriva ironiju u sebi. Prezentacija cijele priče je konzumeristička (od pakiranja hrane u maxi i mini posudice, samog imena za koje biste pomislili da je, još jedna u nizu, američka franšiza), a hrana je zapravo domaća i kompleksna. Sve samo ne fast-food. I nastave li ovako kako su počeli - sigurno ćemo još mnogo puta čuti za ovo mjesto.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju