Galerija 0 0 0 0 Talijani svoju hranu i piće doživljavaju vrlo ozbiljno i ne toleriraju slobodnjake koji će naručiti kavu s mlijekom nakon podneva, prepoloviti špagete prije stavljanja u lonac s vrućom vodom ili pak staviti kečap na pizzu. Više o takvim gastronomskim grijesima u Italiji doznajte ovdje, a nađete li se na Čizmi, dobro je znati kako se pije vin santo, desertno vino koje je posebno omiljeno u Toskani – i često se poslužuje uz cantucci – mirisne male zalogaje od brašna, jaja, pinjola i badema.

U trendu 50 Top Pizza Objavljen je popis najboljih pizzerija u Europi – jedna se nalazi i u Hrvatskoj Sakarun Hrvatski Havaji: Duga pješčana plaža koja je proglašena jednom od najljepših na svijetu Tjedni jelovnik 7 laganih i finih jela za svaki dan ovoga tjedna – kad je vani jako vruće

Ta je talijanska poslastica stvorena za umakanje jer meka tekstura nije jedna od njezinih vrlina. Cantucci su tvrdi kako bi mogli što dulje trajati. Odlučite li ih jesti bez ičega, pripazite - osobito ako nemate dobre zube. Talijani ih tradicionalno vade iz vitrina, zajedno s čašama za vino nakon obroka, a oni koji ne piju alkohol cantucci umaču u jaku kavu ili biljni čaj.

Naime, oni koji ne uspijevaju usporiti i kušati hranu na talijanski način, brzopletim umakanjem pokvarit će sveto piće mrvicama i djelićima badema. Kao što svaki ponosni Toskanac može potvrditi, to je svojevrsno svetogrđe koje prisiljava gosta da pije vin santo pomiješan s nepoželjnim komadićima. Ako, međutim, poštujete i vino i kekse, vješto uronite cantucci u vino, pričekajte barem pet sekundi da školski upiju tekućinu, a zatim uživajte u trijumfu okusa. Tako se uživa u remek-djelu, smatraju Talijani: polako i pažljivo.

Jantarni napitak 

Vin santo (tal. sveto vino) je talijansko desertno vino koje se tradicionalno proizvodi u Toskani i to uglavnom od sorti kao što su trebbiano ili malvazija – i nije nužno slatko. Može biti i potpuno suho.To desertno vino karakterizira boja jantara, a na nosu i u ustima se osjete bademi, karamela i grožđice.

I cantucci potječu iz iste talijanske pokrajine, preciznije grada Prata. Neki smatraju da su još ranije nastali u Pisi, ali još se nije rodio tko bi svima udovoljio pa tako postoji više teorija o njihovom rođenju.
Kao što se često događa na Čizmi, gdje najpoznatija jela dolaze iz kuhinje siromašnih seljaka, svaki recept prenesen s generacije na generaciju nosi svoju malu varijaciju: osobni pečat, tajni sastojak, prstohvat nečeg posebnog što je baka dodala jer joj se tako htjelo.

Zbog toga neki ljudi rade cantucci s bagremovim medom, dok drugi biraju med od narančinog cvijeta, a postoje i obitelji koje vjeruju da pravi toskanski cantucci jednostavno ne mogu biti bez šećera. Neke će kuharice dodati više maslaca kako bi se dobila nešto mekša sredina, a druge će pak naglasiti njihovu rustikalnost dodavanjem grubljih, cijelih, neoljuštenih badema.

I slani i slatki 

I nektarno sveto vino ima svoju priču. U doba kada je crna smrt poharala Italiju u 14. stoljeću jedan dominikanski redovnik dijelio je vino žrtvama kuge, govoreći im da je to čudesni napitak, sveta tekućina. Prema toj su legendi nastala nagađanja o nazivu vina. Bilo kako bilo, vin santo je opojno vino orašastih aroma koje dugo traju u ustima - a s tvrdim, bademastim keksima stvara skladne senzacije.

No vin santo izvrsno ide i uz talijanske sireve i slane recepte. A zanimljivo je i da su cantucci najprije bili slani, a tek onda slatki. Prvotno su se radili od kruha i tostirali, a bademi su u recept ušli kasnije. Još kasnije, u 18. stoljeću dodan je med, koji ih je konačno pretvorio u desert. Šećer i med služili su i kao konzervansi, što im je omogućilo da prijeđu granice Italije.

U svakom slučaju, ponude li vam Talijani vin santo, smatrajte to činom dobrodošlice, ako ne i znakom prijateljstva. 

Juha ratnika: Popularno jelo iz kineskih restorana koje "nitko ne može skuhati sam" +0