Prvi put kad sam ušla u novootvoreni bistro Biomania u Tkalčićevoj ulici 65 u Zagrebu početkom ove godine vlasnik Dario Kožul nije imao poima tko sam.
Nisam bila na (tajnom) zadatku kao novinarka punkufera – tek privatna osoba koja je s prijateljicama došla na ugodnu večeru.
Priznajem, zaintrigirala me činjenica da ih je Tripadvisor stavio na listu 10 najboljih veganskih (i vegetarijanskih) restorana na svijetu.
Ovo nije mjesto gdje ćete pojesti burger s Beyond Meatom. Njihov 100 posto plant based jelovnik je relativno kratak i pomno osmišljen u skladu sa sezonom. Hrana je temeljena na cjelovitim namirnicama biljnog porijekla, organska, održiva, a veći dio jelovnika i bez glutena.
Carbonara je hit
Već s vrata srdačno smo pozdravljene, vlasnik nam je uzeo kapute, a potom i uputio na naša mjesta. Nenametljivo nam je savjetovao što da naručimo, redovito provjeravao jesmo li zadovoljne i treba li nam još štogod donijeti, a na kraju nas i počastio bezalkoholnim digestivom od đumbira i limuna.
Prijateljica koja inače redovito jede meso uživala je u veganskoj verziji bolonjeza. Probali smo i King Bean Burger s iznenađujuće ukusnim i kompaktnim popečkom od graha, cikle i slanutka u pecivu s vrganjima i shiitake gljivama, domaćim pestom od peršina, zelenom salatom i kiselim krastavcima, a koji je umjesto s pomfritom serviran s coleslaw salatom.
Ipak, najviše nas je oduševila carbonara – ili barem veganska inačica ovog slavnog talijanskog jela. Penne rigate su umjesto s jajima sljubljene s kremastim umakom na bazi svilenog tofua, miso paste i prehrambenog kvasca. Rižin papir donio je hrskavu komponentu, a dimljeni tofu pridonio slasnosti ovog zasitnog jela koji "vrišti" umamijem.
Sjajna usluga
Drugi put kad sam nogom kročila u Biomaniu, Dario Kožul je sa svojim zagrebačkim franšiznim partnerima Tomislavom i Kristinom Rogalo organizirao Veganuary večeru za medije i influensere. Ovoga puta nisam mogla sakriti svoj identitet – i ništa se nije znatno promijenilo u njihovom ponašanju.
Biomania nema posebnu uslugu (i porcije) za goste i novinare. Svi se tretiraju jednako – i sjajno su usluženi.
Ovoga puta probala sam domaće specijalitete s kulinarskim pomakom – zapanjujuće dobar i začinjen burek od mješavine graha, slanutka i cikle u rižinom papiru s kremom od indijskih oraščića i češnjaka, ali i odličnu sarmu s dimljenim tofuom, mrkvom i integralnom rižom, koja se servira s pireom od bijelog batata i celera.
Tko je glavni kuhar?
U kuhinji radi sedam ljudi, otkriva nam Dario Kožul u opuštenom razgovoru. Ne volimo isticati kuhare kao zvijezde, naša jela rezultat su timskog rada.
Ideje se kolektivno razrađuju sve dok se dobije jelo koje zadovoljava standarde svih uključenih u ovu kulinarsku priču.
Ne samo da se u pripremi hrane koriste organske namirnice uzgojene na malim domaćinstvima, već se i sve radi svježe od nule.
Hrana se ne smrzava i ne podgrijava – svakog dana sve se radi ispočetka, kaže vlasnik franšize. Ne čudi stoga što dan u zagrebačkoj kuhinji Biomanije započinje već u šest sati ujutro.
Skupo je, ali se isplati
Dakako, sve ovo dolazi s određenom cijelom. Biomania nije jeftina i ljudi koji jedu u njoj toga su svjesni. Burek, primjerice, košta 9,5 eura, glavna jela kreću se između 16 i 26 eura, a za slastice uglavnom treba izdvojiti od 7 do 10 eura.
Naša jela su napravljena s organskim namirnicama i duplo su skuplje od onoga što se servira u većini drugih restorana, kaže Kožul.
Primjerice, kolači se umjesto s procesiranim bijelim šećerom nježno zaslađuju pravim javorovim sirupom, ili pak pastom od datulja koja dolazi s domaćinstva u Palestini, a na kojoj radi 16-oro člana obitelj i s kojom Biomania ima sjajan odnos već dugi niz godina.
Možda odnos cijene i kvalitete najbolje opisuje komentar s društvenih mreža, a koji glasi It's pricey, but worth it!
Skupo je, ali se isplati.
Kakva sreća! Steak house na ulazu u Rovinj koji će zadovoljiti i ljude koji nisu pojeli meso već 20 godina
