Galerija
Gurmanskoj priči koju je 2018. godine započeo indijski poduzetnik Devaraj Rangaswamy pridružio se i sin Aakash Devaraj, koji nam je s veseljem otkrio kako je obećanje o novom prostoru konačno ispunjeno. Još vrućeg, Shanti by Namaste pronaći ćete na skrivenoj od pogleda, ali lako dostupnoj lokaciji u Trokutu, gdje ima dovoljno mjesta za parking - a uskoro će osvanuti i terasa.
"Najprije je restoran Namaste otvorio svoja vrata kako bi podijelio raskošne, autentične okuse Indije. Bila je to proslava tradicije, topline i zajedništva. Kasnije je Namaste Bistro unio svježinu nudeći opušteniji pristup indijskoj kuhinji, ali njegujući njezinu dušu. Sada, nakon dugog iščekivanja, ponosno predstavljamo Shanti – našu drugu lokaciju i novo poglavlje našeg putovanja“, otkriva Namaste na svojim stranicama, a mladi vlasnik, Aakash Devaraj dodaje:
"Neću vam lagati, renoviranje prostora u koji smo ušli nije bio lagan posao - trebali su nam mjeseci da uredimo interijer - ali da ste ga vidjeli kad smo tek u njega ušli…“, priča nam Aakash i sa žarom u očima pokazuje prostrani vanjski dio koji bi se uskoro trebao pretvoriti u mirnu terasu punu svjetla i zelenila. Dok nam priča o planovima, na stol stiže šalica mirisnog čaja, obavezno vrućeg jer takav se pije u Indiji.
U zagrljaju začina
Masala čaj je omiljeni indijski napitak, pogotovo kad zahladi jer vraća energiju zagrljajem toplih začina. Priprema se od crnoga čaja koji se kuha sa začinima kao što su đumbir, cimet, kardamom, klinčić, crni papar, kao i zvjezdani anis, muškatni oraščić te koromač. Chai, ili čaj, u Indiji se pije više nego kava. Omiljen je zbog mirisa, ali i teina, koji razbuđuje poput kofeina, ali nježnije i dugotrajnije. Osim toga, masala je i blaža prema želucu od kave. Obavezno se poslužuje vruć. Indijcima je većina toplih napitaka kakvi se poslužuju u hrvatskim kafićima u najboljem slučaju – mlaka, jer su navikli na šalice iz kojih se puši – i vjerojatno stekli imunitet protiv opeklina na jeziku.
"U Indiji, kad kuhaš mlijeko, čekaš da se zapjeni i da bude vrelo, pa se tako ulijeva u kavu ili čaj. I na ulici je uvijek kipuće, ne možeš dobiti mlako. Sjećam se kad sam s prijateljima putovao indijskom autocestom prema Agri pa smo stali na čaj - poslužili su nam ga u glinenim posudicama koje su bile toliko vruće da ih nismo mogli držati u ruci“, smije se Aakash.
Dečko s Knežije
Aakash Devaraj, ne baš tipični dečko s Knežije u kojoj je odrastao, u Zagreb je stigao nedugo nakon desetog rođendana. Njegov otac, gospodin Devaraj Rangaswamy bavio se transportom i prodajom indijskog kamena a nakon odmora u Hrvatskoj toliko se oduševio Lijepom Našom da se doselio s obitelji.
"Svi smo se zaljubili u Hrvatsku. I moja mama je ljeti imala mali biznis na obali s odjećom i nakitom. Na kraju je i moj mlađi brat rođen ovdje, a Hrvatska je postala naš dom. Volim prirodu, more i planine. Ploviti brodom, istraživati Velebit, uživati u svakodnevnim stvarima. Kad ljudi pitaju zašto ovdje živim, odgovor je uvijek isti: zato što me ovo mjesto svaki dan podsjeća koliko je život lijep“, priča nam Aakash i dodaje:
"Otvaranje restorana bio je san mog oca, koji je uvijek govorio da će u mirovini otvoriti autentični indijski restoran. Znali smo da ljudi vole našu hranu, samo je trebalo naći pravi način da je predstavimo. Najveći zaokret dogodio se za vrijeme pandemije. Troškovi su skočili u nebo i to je bio ogroman izazov jer se trebalo pobrinuti za zaposlenike koji su dio naše obitelji. Bili smo u situacijama kad smo imali mnogo, ali i u situacijama kad nismo imali ništa. I zato smo ostali prizemni. Naučio sam da je život u iskustvima i uspomenama, ne u stvarima. “, kaže Aakash.
Iz Cibone u Ameriku
Aakash se jedno vrijeme bavio košarkom i igrao za Cibonu, ali nakon što je ozlijedio zglob morao je krenuti u drugom pravcu. Završio je gimnaziju, a potom studirao u Americi. Kada se ne bavi obiteljskim poslom većinom je iza kamere i snima i bavi se produkcijom ili testira uzbudljive automobile i povremeno uskoči u uloge kaskadera. Iako još nije dogurao do tridesete, u putovnici ima više od 50 zemalja.
"Uvijek potičem ljude na putovanja jer se tako upoznaje s vrijednostima različitih kultura i stječu se iskustva kakva se ne mogu naučiti u školama niti na fakultetu. Istražujući svijet ljudi postaju otvoreniji i tolerantniji. Putovanja su moja najveća strast, a srećom moj posao mi ih omogućuje", priznaje Aakash.
Kako kaže, u Hrvatsku se vratio radi predivne prirode i ljudi, koji su Indijcima sličniji nego što biste možda pretpostavili.
Indijski čevapčići
"Mi se okupljamo oko hrane, na obiteljskim događanjima i svemu onome što donosi zajedništvo, a Hrvati se vole družiti uz kavu i pjesmu. Kad sam došao u Hrvatsku nisam znao jezik, ali odmah sam imao osjećaj doma".
Dok se Aakash prisjeća djetinjstva, stižu mirisi s kojima je odrastao: pakoras – čips, ili kako u Namasteu nazivaju, fritule od slanutkovog brašna i luka poslužuju se s osvježavajućim umakom od mente i kapima chutneya - umaka puna okusa pripremljena od voća i povrća, začina, kiselih i slatkih dodataka, koji se može opisati kao indijska inačica domaćeg ajvara.
Tu su i indijski Čevapčići, seekh kebab od piletine začinjene đumbirom, češnjakom, mentom i korijandrom, pečena u tandooru - kao i klasik - chicken tikka: piletina sa žara marinirana u jogurtu, đumbiru, češnjaku i aromatičnim začinima. Chefa koji potpisuje jela Aakash naziva indijskim Gordonom Ramsayem, a na prvi zalogaj jasno je i zašto.
Nenametljivi okusi koji se ne produciraju začinima pa niti ljutinom poigravaju se bojama i mirisima, zovu na istraživanje. Dovoljno su egzotični da nema dosade na tanjuru, a opet, između začina, tako ugodno poznati. Osim ako ne naručite snagatorsku varijantu, nepce vam neće bridjeti od ljutine. Indijcima bazični stupanj ljutine nije po mjeri gena, pa biraju odvažnije varijante, a Namasteu zahvaljuju kao kuhinjskoj oazi u kojoj im hrana nije bljutava – za razliku od većine mjesta u Hrvatskoj. Što vam naravno neće reći jer su previše pristojni. 😊.
Tandoor
U pauzi između jela Aakash nas vodi da vidimo srce kuhinje: njegovo veličanstvo - tandoor, tradicionalnu glinenu pećnicu koja se stoljećima koristi u Indiji i drugim dijelovima Azije, često ukopana u zemlju ili ugrađena u kuhinju. U tandooru se peku jela poput naana, kebaba, pilećih tikki i drugih mariniranih mesa, koja dobiju prepoznatljiv dimljeni, sočni okus koji se opisuje kao spoj roštilja i krušne peći.
"Vidiš kako je kuhinja čista“, pokazuje nam Aakash i dodaje kako su Indijci itekako uredni, suprotno predrasudama. U razgovoru sa konobarima i kuharima vidi se da su svi kao dobro uigran bend.
"Naši zaposlenici nisu samo radnici, oni su dio obitelji. Poštujemo ih, razgovaramo s njima, dijelimo ideje. Polovica onoga što radimo zapravo su i njihove ideje. Još jedna važna stvar je da većina naših ljudi ide učiti hrvatski jezik, i to u privatne škole. Žele znati jezik zemlje u kojoj žive. Većina ih vrlo dobro razumije hrvatski, iako im je ponekad teško govoriti dobro komuniciraju. Jako smo sretni s ljudima koje imamo i nevjerojatno smo im zahvalni“.
Piletina u maslacu
Jedno od omiljenih jela kojeg se gosti ne mogu zasititi je butter chicken, kremasta senzacija koja je osvojila cijeli svijet. Najprije se na tanjur stavlja basmati riža koja se potom prekrije mesom i kremastim umakom od rajčice koji miriše na maslac i piletinu pečenu u tandooru. Nije se jednom dogodilo da gosti odluče podijeliti to jelo pa hrskavim naanom pokupe i zadnju kap umaka te naruče još jednu porciju.
"Doživio sam situacije gdje gosti naruče više jela i onda svi urone u butter chicken, pa zaborave na ostalo", smije se Aakash.
Volite li kombinaciju mora i kokosa nemojte zaobići curry od kozica kuhanih u kokosovom mlijeku u đumbirom, češnjakom i indijskim začinima. Nas je kombinacija okusa oduševila, ali voljeli bismo da su kozice malo manje termički obrađene i sočnije. Aakash nam je preporučio i svoj favorit, curry od špinata sa sirom.
"Iako nisam vegetarijanac, ovo jelo obožavam, jer je lagano, zdravo i savršeno s rižom ili naanom. Ljepota indijske hrane je u tome što možeš kombinirati različita jela, miješati okuse i stvoriti svoju omiljenu kombinaciju. Primjerice, moj prijatelj uvijek kombinira biryani (aromatičnu rižu s mesom i začinima) s janjećim curryjem i uživa u toj kombinaciji".
Što je curry?
Mnogi Hrvati upravo su u Namasteu otkrili da curry nije žuta mješavina začina u prahu, niti indijski gulaš, nego cijela paleta različitih jela i umaka: od blagih povrtnih varijanti do bogatih mesnih, blagih jušnih jela do gustih i pikantnih umaka. Osim toga, u Indiji ne postoji jedan univerzalni curry prah. To je zapadnjačka mješavina začina.
Pravi curry je jelo, odnosno umak koji se priprema od različitih kombinacija začina (masala), povrća ili mesa, i varira od regije do regije. Može biti blag, kremast i aromatičan, kao što su primjerice butter chicken ili saag paneer jer ljutinu određuju čili papričice, koje se mogu potpuno izostaviti.
Većina curryja naglasak stavlja na arome, a ne nužno na pikantnost. Također, mnogi se iznenade kada misle da curry izgleda poput gulaša ili variva pa otkriju da se nerijetko radi o gustom, kremastom umaku koji se poslužuje s rižom ili naanom.
"Mi smo se prilagodili hrvatskom tržištu i nudimo tri razine začinjenosti jela: blagu, normalnu i ljutu. Većina ljudi odabere srednju opciju, koja je zapravo standard. Naši chefovi znaju kako balansirati da okus bude pun, ali ne previše izražen. Indijci koji dođu kod nas često traže autentičnu, snažniju verziju i s njom nemaju problema. I to je ljepota naše kuhinje – prilagoditi se svima, a opet ostati vjeran autentičnom indijskom duhu", objašnjava Aakash.
U Namaste bistrou u Preradovićevoj gosti uz jela vole doći i na koktele, a u Shantiju je naglasak na vinima.
"U početku nam je Mario Meštrović, vrhunski sommelier, pomogao složiti vinsku kartu koja savršeno paše uz indijsku kuhinju. Držimo se njegovih preporuka i to se pokazalo punim pogotkom. Većinu vina nabavljamo iz Istre, i ponosni smo na to“, priča nam vlasnik i dodaje kako od piva možete popiti i lagani indijski Kingfisher, uskoro i na terasi koja bi trebala biti zelena oaza.
"U vremenu kad svijet prolazi kroz izazove, željeli smo stvoriti mali kutak mira za naše goste. Iako restoran izgleda elegantno, ne želimo da nas ljudi doživljavaju formalno nego opušteni i domaćinski. Shanti na sanskrtu znači mir. Upravo taj osjećaj želimo stvoriti ovdje – bilo da dijelite zdjelu currya ili jednostavno uživate u trenutku.“
Skriveni restoran u obiteljskoj kući: Ispunjeni san bivšeg natjecatelja MasterChefa u kojem ćete poželjeti ostati satima
