Galerija
Posjetiteljima klaustrofobična, stanovnicima oslobađajuća vožnja tunelom itekako je olakšala život u Whittieru. Oni koji žele njime putovati moraju dobro isplanirati vrijeme jer se smjer prolaska naizmjenično mijenja svakih sat vremena, a tko se poželi vratiti u grad nakon 22:30, neće imati sreće. Ljudi koji spavaju u automobilima nedaleko od tunela jer su propustili zadnji prolaz ondje su uobičajen prizor.
Zarobljenici Whittiera
Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji jer su u grad smjeli ući samo stanovnici te njihovi najbliži i zaposlenici tvrtki koje ondje posluju. Taj neobični grad od ostatka svijeta odvajaju i nemilosrdne padaline. Godišnji je prosjek snijega koji napada pozamašnih 6,7 metara. No kada napada snijeg, stanari ne moraju napustiti zgradu u kojoj žive. Zbog svega toga ne čudi što mnogi stanovnici imaju i majice s natpisom "zarobljenik Whittiera".
Betonski mastodont iz doba hladnog rata dom je stanovima, bolnici, gradskoj upravi i školi. Begich Towers Incorporated s 14 katova i 196 stanova, u ovim krajevima poznat jednostavno kao BTI, u snjegovitom krajoliku Whittiera čini se poput fatamorgane. Izgrađen da preživi granatiranje, BTI svake godine šamara šest mjeseci kiše, nakon čega slijedi šest mjeseci snijega i vjetra koji divlja brzinom od 130 kilometara na sat. U usporedbi s hrvatskim burama i ne zvuči tako strašno, ali s obzirom na vanjske temperature osjećaj uopće nije ugodan.
Rush hour u liftu
Iznutra se BTI čini poput bilo kojeg masivnog stambenog kompleksa u velikom gradu. No iziđete li van prošetati se, nećete naći puno mjesta na koja možete otići. Putovanje na posao u vrijeme špice u Whittieru znači zaustavljanje liftom na svakom katu. Ali čak i kada je hladno, zaposlenici mogu na posao u sandalama. Prije dolaska na radno mjesto roditelji se spuste u podrum kako bi kroz prolaz nalik bunkeru odveli djecu u školu. U kompleksu ćete naći i trgovine, restorane, poštu, knjižnicu, pa čak i crkvu.
Mjesta koja ne smijete propustiti u Gorskom kotaru, naravno nakon što ste uživali u sanjkanju
Priča se da neki ljudi tjednima, mjesecima, a možda čak i godinama nisu kročili izvan BTI-ja. Stanovnici zgrade, odnosno grada su poput jedne velike, jednako disfunkcionalne obitelji u kojoj svi znaju gotovo sve o svima.
Neki su ljudi došli u taj izolirani kraj iz dalekih krajeva kako bi počeli ispočetka i zaradili. Ako nisu htjeli da ih netko nađe, u BTI-ju su se lako mogli sakriti od ostatka svijeta.
"Bila sam prestravljena kad sam prvi put izašla iz tunela. Grad mi je izgledao kao iz horora", rekla je Brenda Tolman za CNN o Whittieru, koji se naziva i "grad s jednim krovom", u kojem živi oko 200 ljudi.
Koliko god to izvana može biti neobično, stanovnici Whittiera pomirili su se s time da priroda oblikuje njihov život. A za sreću u tom neobičnom gradu itekako je bitno da stanovnici budu dobri sami sa sobom jer im inače život može postati itekako tjeskoban. U videu pogledajte kako to izgleda.
