Galerija
Znate li ona mjesta u kojima se već na ulazu osjećate dobrodošlo? E, pa Alegria je jedno od njih. Zapravo, osjećali smo se dobro i prije nego što smo došli. Priča se da ondje vlada vječna gužva, pa ne budi nam teško, nazvali smo za rezervaciju.
"Dođite, čekamo vas - tu smo za vas", rekli su veselo, a sredina tjedna, u vrijeme kada se smrači prije pet, a vikend još ne vidi na obzoru, činila se mrvu svjetlijom. Pravac, veseli kvartovski bistro na zagrebačkim Vrbanima, nedaleko od Jaruna. I doista, nomen est omen - veselje vlada već na šarenoj terasi, a unutra: zemlja čudesa. Hipnotizirajući mural (na kojem ne fali gljiva niti boja), stvarčice na zidovima i policama, udobne fotelje i stolovi s bundevama čine sjajan spoj. Gostiju nije bilo, što nam nije pokvarilo veselje.
Odvede li vas glas naroda na Google recenzije Alegrie, vidjet ćete da se neki žale na veličinu porcije. Otkrit ćemo kraj - kućama smo otišli siti i sretni, ali bojite li se gladi uvijek možete posegnuti za predjelima (6 eura). Nude se spring rolice sa chilli umakom, bruschette sa špekom i karameliziranim lukom, onion rings... Isprobali smo dip od cikle i indijskih oraha na tostiranoj lepinji i zaključili kako bismo tako nešto voljeli češće grickati. Lagan, fino začinjen namaz na hrskavim, doduše malo pretvrdim kriškama za tako prozračan dip, idealan je za dijeljenje.
U vrijeme gableca u Alegriu se dolazi na klasike kao što su primjerice punjene paprike s pireom (9 eura), lazanje s povrćem (10 eura) te sporo pečena vratina s prilozima (15 eura) ali i jela za koja će vam trebati nešto francuskog znanja - poulet basquaise s paprikom i rižom zapravo je baskijsko pile koje ćete platiti 12 eura.
Jela od tjestenine i rižoti, burgeri, fine domaće juhe i konkretni komadi mesa za koje recepti dolaze sa svih strana svijeta nađu se u dnevnoj i večernjoj varijanti, a zvijezda menija je patka. Ništa neobično, obzirom da je i vlasnica bistroa Francuskinja koja je gladnoj publici odlučila ponuditi komadić francuskog gurmanskog nasljeđa: od konfitiranog batka sa zabatkom (confit de canard) do salate s francuskog jugozapada - Landesa, poznatog po pačjim specijalitetima. Odlučili smo se za konfitirani batak i zabatak koji su dugo omekšavali u pačjoj masti da bi se kratko zapekli i dobili hrskavu koricu te na tanjuru našli s ploškama krumpira i rikulom (20 eura). Taman začinjena, predivnog mirisa, mesa koje se samo odvaja od kosti i topi u ustima poput maslaca, patka se pokazala punim pogotkom, a slatke balzamičke note i rikula lijepo razigrale zalogaje. Možda hrabro, ali ipak ćemo reći da bi se pačji konfit iz Alegrie lako mogao svidjeti i onima koji se ne deklariraju kao obožavatelji patke (prijeđite na tamnu stranu :) ).
Majstorski konfit je za nekoliko kopalja zasjenio ribeye s vrganjima, pečenim krumpirom i salatom (18 eura). Mirisan i pun okusa ribeye je u sredini bio sočan, ali dok smo se do nje probili, umorilo nas je dugo žvakanje, spoticanje o žilice i tekstura koja nije bila dorasla zadatku.S dovoljno svježine od bijelog vina, dugo pirjane gljive podigle su doživljaj steaka, ali se miris vrganja izgubio.
Konkretnom, možda i preteškom tanjuru dobro bi došla kakva prozračna komponenta, ako ne računamo gutljaje vina koji će rasplesati jelo. Također, nemamo ništa protiv rumenog niti crvenog mesa, ali ako volite jače pečeno uvijek je bolje obavijestiti o tome konobara prije, a ne kasnije.
Kad se sve zbroji i oduzme, Alegria se pokazala kao odličan odabir. Ponovilo se!
