Galerija
Dobra stvar života u Zagrebu svakako je i relativna blizina glavnih gradova ostalih zemalja. Do Budimpešte, Beča i Beograda treba vam u prosjeku oko četiri sata vožnje, do Sarajeva ipak malo više, a do Ljubljane tek nešto manje od dva sata. Šteta je to ne iskoristiti, pa smo se tako i mi jedan slovenski vikend završili posjetom glavnom gradu Dežele.
Nakon standardne šetnje gradom, prvenstveno uz rijeku Ljubljanicu, krenuli smo u potragu za obrokom. Nekad je ta potraga bila jednostavna – malo guglaš, malo vidiš recenzije i sjedneš gdje ti se sviđa. Ali otkad smo postali roditelji, i to trostruki, jedenje bilo gdje vani često podrazumijeva koncept „take food and run“, odnosno, pojedi što prije i nestani. Mislim da će ovo shvatiti svi koji imaju malu djecu (najstarija 4 i pol, blizanke malo više od godinu dana), a mi smo naučili cijeniti neke stvari kao nikad.
Mjesto u koje možete s djecom
Naravno, u neke „fensi“ restorane s djecom ne ideš, jer teško ćeš pijuckati fino vino i strpljivo čekati pet sljedova uz troje djece. Neke stvari više nisu opcija i gotovo. Ali da život ne staje i da je ručati vani i dalje moguće, samo uz jaku volju i dobru organizaciju.
Tako smo u potrazi za mjestom gdje možemo pojesti brzo i jednostavno, naišli na Pop's Place Pizza, koje se nalazi u blizini Tromostovja, dakle, u strogom centru grada. Iako je bio radni dan (točnije ponedjeljak 6.1., u Hrvatskoj neradni), mjesta nešto prije 13 sati gotovo uopće nije bilo, tako da smo primijetili da je ekipa koja je došla malo kasnije, stajala po desetak minuta sa strane i čekala svoje mjesto. Sama ta činjenica je obećavala, kvragu, pa valjda se ne čeka tamo gdje je hrana bezvezna.
Sami prostor lokala se proteže na dvije etaže (kad je ljepše vrijeme vani je i terasa), a čim uđete ne možete ne vidjeti ogromnu krušnu peć. Ljubazni konobar nas je posjeo, jedno dijete smo „uvalili“ u dječju stolicu, drugu u krilo, a treća je dovoljno već velika da sjedi sama (srećom, nemamo trojke), pogledali brzinski meni i naručili.
Na pizzu i lasagne
Bolja polovica se odlučila za pizzu "Amori Mi" čiji su sastojci uz umak od rajčica sirevi provola i parmigiano reggiano, pečeni patlidžani, artičoke i maslinovo ulje, a ja sam ovaj put krenuo u malo drukčijem smjeru i izabrao „Angie's lasagna“, odnosno po naški – lazanje bolonjeze. Starija je, pojevši u šetnji sladoled odbila ideju ručka, a blizanke su još premale. Tim bolje, općenito zasad još koju godinu nećemo bankrotirati (valjda).
Hrana za stol stiže za dvadesetak minuta i reakcije nakon prvih zalogaja i više su no pozitivne. Odmah nam je jasno zašto se Pop's godinama nalazi na popisu najboljih europskih pizzerija. Tijesto je fino i izvrsno, sastojci bogati te u pizzi doslovno uživate uz česte „mmm“ i „kako je ovo dobro“. Velike su i ukusne, za svaku preporuku, a bome, i na meniju ih ima dovoljno da zadovolje razne ukuse. Što se tiče lazanja, ista stvar. Ragu je odličan, sira ima koliko vam srce želi, i doslovno vam žao budete gledati kako se iz minute u minutu smanjuje ta fina porcija pred vama.
Za kraj, odlučili smo se nagraditi i tiramisuom (uz taj su imali još samo jedan desert na raspolaganju) i nismo pogriješili. Iako će neki primijetiti da ne izgleda „najurednije“, okusom je fin, kava se jako lijepo osjeti, a bome je i porcijom, sasvim i više no solidan. Uz jelo smo naravno pili Aperol Spritz. Cijena istog? 6,5 eura.
Sveukupno, ručak za nas dvoje stajao je nešto više od 50 novčanih jedinica Europske Unije (i Crne Gore, ok), a za to smo pojeli pizzu (13), lazanje (15), dva tiramisua (ukupno 11), dva Aperola (ukupno 13) i jedan sok (3). Za ono što smo dobili i uzevši u obzir da smo jeli u jednoj od boljih pizzerija, sasvim pristojno.
Pizze cijenama kreću od 10 eura, a nijedna koliko mi se čini, ne prelazi cijenu od 15. I ono važno za sve s malom djecom jest, da vam u Pops'u niti u jednom trenutku neće biti neugodno, jer je vibra opuštena i pozitivna. Također, ako ste vlasnik četveronožnog kućnog ljubimca, i oni su dobro došli u ovaj zgodni prostor u centru Ljubljane.
Je li ovo najbolja pizza u Rijeci? Picajol koji radi čudo od brašna i vode
