Prije nego što je postala jutarnji ritual stanovnika diljem svijeta, kava je bila tek biljka u prašumama Etiopije. Upravo etiopskoj regiji Kaffa, gdje spontano živi u šumama kave, ona slobodno raste i uživa u blagodatima podneblja. Danas su ove bogate šume ugrožene zbog porasta broja stanovnika, tj. njihovog teritorijalnog širenja i potrebe za obradivom zemljom. Etiopska populacija je među najbrže rastućima u svijetu, a prema nekim procjenama, grm zvan kava arabica mogao bi u potpunosti iščeznuti kroz idućih 60 godina. Početkom 20. stoljeća šume su prekrivale 35 posto površine države, a sada su spale na svega 4 posto. I UNESCO je uskočio u pomoć i proglasio ovo područje rezervatom biosfere na koji se odnose posebna pravila vezana uz pristup i aktivnosti, u nadi da će se usporiti izumiranje biljke koja mnogim ljudima život znači.
Kava na cesti
U Etiopiji se sve okreće oko kave. Jeftina je i dostupna svugdje te je svojevrsno društveno lijepilo tamošnjih stanovnika. U glavnom gradu, Adis Abebi, kao i u svim drugim gradovima u zemlji sasvim je uobičajeno vidjeti ljude koji dovlače stolce na pločnik, kako bi se družili na cesti uz omiljeni napitak, razmjenjujući novosti iz susjedstva.
Tijekom svečanosti kave ovom se napitku pristupa na ozbiljniji način. Ulice gradova i sela ispune mirisi pržene kave, a ljudi se skupe kako bi uživali u ceremoniji koja se odvija u tri čina. Za početak se ritualno rukom usmjerava dim pržene kave prema nosu, a glinena džezva (naziva se jebena) zaobljenog tijela i dugog vrata, puni se vodom i stavlja na vatru. Zrna kave se melju u mužaru, a prah se potom dlanom uspe u džezvu i vraća na vatru. U etiopskim visoravnima, na visini od 2500 metara, voda vrije na 91 °C – idealnoj temperaturi za očuvanje svih aroma.
Kuhana kava se s visine, bez prskanja, ulijeva u male šalice bez ručki. One su postavljene na niskom stolu koji je posebno namijenjen toj ceremoniji. Kava se najprije dodaje najstarijim i najuglednijim gostima. U kavu se dodaje šećer, ili pak sol – osobito u ruralnim područjima gdje je šećer rijedak i skup. Nakon prvog posluživanja u džezvu s talogom se ponovno ulijeva voda i zagrijava se za drugo posluživanje, a nakon nekoliko sati i treće.
Svako od tri uzastopna posluživanja ima svoju simboliku i nazive preuzete iz arapskog jezika – abol, tona i baraka znače prvo, drugo i blagoslov. Ceremonija kave, koja je postala simbolom etiopskog načina života, ima korijene u sufističkom muslimanskom misticizmu. Čak i danas, u sufijskim molitvenim krugovima, kava se priprema u više navrata tijekom obreda koji jača veze između ljudi.
Mistični napitak
Sve do kraja 19. stoljeća u Etiopiji su samo muslimani smjeli piti kavu, a za etiopske kršćane ona je bila zabranjena. Car Menelik koji je vladao krajem 19. i početkom 20.stoljeća osobito se zalagao za mirnu zajednicu u kojoj bi obje struje mogle živjeti sa što manje nesuglasica, zbog čega je i javno pio kavu te poticao kršćane da učine isto.
U 15. stoljeću, kada je kava iz planinskih šuma južne Etiopije došla do Jemena prigrlili su je pripadnici mističnog sufijskog reda koji su je koristili kao pomoć prilikom duhovnih vježbi. No u prvim desetljećima širenja kave u Arabiji, a zatim i u Egiptu, Turskoj i širom Osmanskog Carstva, vodile su se žestoke rasprave.
Neki autoriteti su smatrali da je uzbuđenje koje izaziva qahwa slično opijanju vinom, što je u islamu zabranjeno. No blagotvorni učinci koje je kava donosila na budnost i oštrinu uma, nezaustavljivo su je proširile i nadvladale konzervativne otpore. Kava je s jednakim oduševljenjem prihvaćena i u Europi, gdje se od 17. stoljeća nadalje proširila i odigrala ključnu ulogu u razvoju moderne civilizacije.
Ne isplate se? Namirnice za koje hrvatski chefovi tvrde da su precijenjene
