Da bosanska kava (kahva) nije turska kava nepisano je pravilo koje turisti često nauče u Bosni i Hercegovini. Iako su Turci ostavili popriličan trag koji se ogleda u tamošnjoj arhitekturi, jeziku pa i ponekim običajima, kavu im ne dirajte jer je njihova. Omiljeni napitak je u Bosni i Hercegovini stvar nacionalnog ponosa i identiteta.
Iako svatko ima svoje male tajne kuhanja kave, u Bosni se najčešće zagrije voda u džezvi i nakon što proključa, manja količina se odlije na stranu. Zatim se dodaje kava i džezva se vraća na štednjak na nekoliko sekundi – taman dovoljno da ponovno proključa, naraste i stvori gust sloj guste pjene. Ovaj se postupak može ponoviti nekoliko puta. Na kraju se ulijeva voda koja se prethodno odvojila kako bi pjena (naziva se i kajmak) bila još bogatija.
Kava na pladnju
U Bosni i Hercegovini se kava nerijetko poslužuje na pladnju, zajedno s fildžanom (malom šalicom), kockama šećera i u posebnim prilikama, rahat lokumom. Žlicom se najprije pokupi sloj pjene s vrha, kava se natoči i zatim se pjena vraća natrag u šalicu. Kocke šećera se ne stavljaju cijele u kavu, nego se malo po malo umaču i grickaju tako da se šećer zadrži u ustima, a zatim se srkne gutljaj. Za ćejf dosta!
Bakrena džezva dugo zadržava toplinu, što je važno jer Bosanci znaju sjediti satima uz jednu šalicu, razgovarajući – a popijete li je na eks, mogli biste ih uvrijediti. Kako i sami kažu, oni ne piju kavu, nego je ispijaju. Kod susjeda je kava oduvijek bila u središtu života ljudi – uz nju se započinje dan prije nego što se izgovore prve jutarnje riječi, uz nju se sklapaju poslovi, dočekuju sretni i ispraćaju tužni trenuci.
Vrijeme za mlijeko
I Talijanima priprema i uživanje u kavi predstavlja način života, ali ovisno o dijelu zemlje u kojem žive ili iz kojeg dolaze, razlikuju se i navike. Nađete li se primjerice u Trstu i želite espresso u kafiću, čarobna riječ je nero, a capo je macchiato, odnosno espresso s malo zapjenjenog mlijeka. Marocchino, koji se pije u Milanu, karakterističan je po dodatku kakaa koji se dodaje espressu s mlijekom. U Torinu se naziva bicerin, a u Apuliji valja naručiti espressino. U Napulju se espresso iznimno cijeni, a najpoželjniji je kratak i jak. Espresso con panna naručite ako poželite espresso sa šlagom.
Talijani kave s mlijekom, poput cappuccina, caffe lattea i macchiata ne piju nakon 11 sati, nego samo za doručak. Također, takve se kave ne piju nakon jela. Za razliku od Bosanaca, Talijani u kavi, odnosno espressu uživaju brzo, vrlo često s nogu, a odlučite li sjesti u kafiću, više ćete je platiti.
Zafikariti popodne u Švedskoj
I na sjeveru Europe se revno pridržava omiljenih rituala. Pauza za kavu, koja se u Švedskoj naziva fika, važna je stvar – i najčešće ne prođe bez kakvog finog deserta ili slatkiša, nerijetko pužića s cimetom (kanelbullar), čokoladne loptice u kokosu (chokladboll) ili slatko punjeno pecivo (semla).
U Švedskoj možete „zafikariti“ sami ili s prijateljima, kod kuće ili u kafiću, na poslu, doista bilo gdje ili bilo kad. Ritual fike je toliko upleten u tamošnju tradiciju da Šveđani znaju provesti fike i fike objašnjavajući prijateljima iz drugih zemalja kako je to vrijeme za opuštanje, zbližavanje s prijateljima ili odmor od dnevnih obveza. Fika je i navika koja tjera da usporimo i uživamo u trenutku.
Glineni lončić pamtljivog imena u Etiopiji
U Etiopiji, koja se smatra domovinom kave, ceremonija pripreme i ispijanja mirisnog napitka često traje i nekoliko sati. Svježe pržena zrna melju se ručno, a zatim kuhaju u posebnom glinenom lončiću koji se zove jebena.
Kava se poslužuje u malim šalicama i pije u tri kruga, pri čemu svaki simbolizira dublju povezanost zajednice i priziva sreću. Dijeljenje kave u Etiopiji smatra se neizostavnim dijelom društvenog i duhovnog života.
Špek fileki, vampi, tripice - ili kako vam drago: Dođite gladni u Garešnicu na omiljeni festival iznutrica
