U zagrebačkom Vinskom klubu do sada se odigralo puno lijepih degustacija, otkrivalo posebnosti samozatajnih i velikih hrvatskih sorti, družilo uz neiscrpnu temu čaša i etiketa ispisanih strašću, vrijednih prepričavanja. Vlasnici “boutiquea hrvatskih vina” Tomo Jakopović i Miro Barec otvorili su vrata prostora u Strojarskoj ulici kako bi promicali kulturu vina, kao i potaknuli na upoznavanje s hrvatskim vinarima i izvornim domaćim sortama.

Druženja u Vinskom klubu se pamte, i to ne samo zbog ugode koju vino pruža, nego i ljudi koji žive za to što rade, kao i terroira na kojem to čine. Poznavatelji i oni koji tek sramežljivo ulaze u svijet vina ondje (p)ostaju prijatelji, nazdravljajući značajnim trenucima. Jedan od upravo takvih trenutaka, kada je u klub stigao i vinski genije Ivan Enjingi, privilegija je koja se itekako cijeni među poznavateljima.

Život i djelo velikog vinara iz Hrnjevca, između Požege i Kutjeva, nadahnjuje mnoge, između ostalih i vinske stručnjake: Tomu Jakopovića i Ivu Kozarčanina, koji su goste Vinskog kluba proveli kroz 12 najboljih vina po odabiru velikog vinara - „čovjeka o kojem su se pisale knjige i simfonije“, kako kaže Ivo.

„Drago mi je da vam mogu ponuditi dio mene – moja vina“, otvorio je večer Ivan Enjingi, dodajući kako je život posvetio pružanju vinskih zadovoljstava - trudeći se da budu najbolja, najzdravija i najfinija. Između polaganih gutljaja, njegova vina otkrivaju priču o autentičnosti, strpljenju i posvećenosti. Poruke iz boca Ivana Enjingija progovaraju o tome kako vinima gode godine i svakim novim „godom“ zaokružuju slast koju treba okusiti i promišljati nad njom kao pred kakvom slikom na kojoj se ogledaju konture i tradicija Kutjevačkog vinogorja.

No kušanje u Vinskom klubu pokazuje i kako mladost može biti zrela i puna potencijala: graševina iz 2020. lijepo je otvorila apetit za istraživanje arhive – najprije graševine iz 2015. moćne mineralnosti. Potom snažni, ali pitki sivi pinot 2017. te sauvignon iz 2013. kojem se mirne duše može tepati i uspoređivati ga s eliksirom koji slavi život, odmotava se na nepcu i traži punu pozornost i pažnju kušača.

Štovatelji rajnskog rizlinga s 2012. mogli su utažiti želju besprijekornim ambasadorom te fantastične sorte. Neka prošla vremena reflektirala su se i u čašama čudesnog Venja 2010., da bi se putovanje u prošlost nastavilo crnim pinotom 2009., ekspresivnim Zweigeltom 2018., kao i Crnim venjem iz 2007. – spektaklom od pet crnih sorata.

„I na kraju ogromna čast, baš u Vinskom Klubu pred premijeru je doživio crni pinot iz 2000. kojeg još nitko nije imao prilike kušati. Kao kod svih velikih crnih vina nakon 20-tak godina trebalo mu je malo da prodiše ali ubrzo je počeo osvajati u baš svakom detalju. Dugo smo ga “secirali” i složno zaključili da se radi o remek djelu hrvatskog vinarstva ali i puno šire“, zaključuje Tomo Jakopović.

Bilo je nešto riječi i o jelima uz koja velika vina Ivana Enjingija mogu zaplesati u sinergiji, ali tanjuri i nisu toliko presudni na stolu – kao što je to lijepa energija, znatiželja i opušteno društvo koje se smije i veseli, uživa u trenutku, baš kao što je to slučaj tijekom susreta u Vinskom klubu.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju