Galerija
Putnici s Mayflowera nazvani su hodočasnicima (Pilgrims) jer je velika većina njih za odlazak bila motivirana religijskim razlozima. Bili su to separatisti, odnosno Puritanci, koji su željeli stvoriti crkvu slobodnu od utjecaja engleske crkve i katoličkih tradicija s kojima se nisu slagali.
Puritanci nisu prvi put bježali od progona. Već 1608. godine neki su se preselili iz engleskog sela Scrooby u nizozemski Leiden, gdje su mogli slobodno prakticirati svoju vjeru. Međutim, život u Nizozemskoj nije im bio lak – radili su teške i slabo plaćene poslove, a brinulo ih je i to da bi njihova djeca mogla zaboraviti običaje i tradiciju.
A kada je engleski kralj James (Jakov) I. uvjetovao savez s Nizozemskom zahtjevom za zabranu separatističkih zajednica, bilo im je jasno da je vrijeme za novi početak - negdje daleko. Kupili su brod Speedwell i uputili se prema Engleskoj, gdje ih je čekao Mayflower.
Mayflower i Speedwell, krenula su iz Southamptona 15. kolovoza 1620. godine. U Speedwell je ubrzo počela nadirati voda i bilo je jasno da se s takvim brodom ne može na otvoreno more. Dali su mi još jednu šansu, a onda je odlučeno da Speedwell ostaje u Plymouthu, a njegovi su se putnici pridružili onima na Mayfloweru.
Mayflower, dug oko 27 metara i težak 180 tona, bio je teretni brod, pa je plovidba njime bila sve samo ne udobna. Na uskim palubama stiskale su se obitelji, sluge, mornari i - životinje. Putovanje preko Atlantskog oceana bilo je izuzetno teško – mnogi su patili od morske bolesti, a brod se borio s jakim olujama i visokim valovima - bila je to cijena kasnijeg polaska zbog petljanja sa Speedwellom.
Nakon 66 dana plovidbe, 21. studenog 1620. godine, Mayflower je stigao do Cape Coda (današnji Provincetown, Massachusetts), iako je trebao pristati južnije, uz rijeku Hudson. Loši vremenski uvjeti onemogućili su nastavak putovanja, pa su hodočasnici odlučili iskrcati se i ostati.
Prije iskrcavanja, donijeli su dokument poznat kao Mayflower Compact – koji je trebao služiti kao temelj samouprave u novoj zajednici. U njemu su se 41 potpisnik obvezao da će donositi zakone zajednički, glasanjem i za opće dobro kolonije. Bio je to prvi takav dokument u povijesti budućih Sjedinjenih Država i smatra se kamenom temeljcem američke demokracije.
Kako je nastao Dan zahvalnosti?
Prva je zima na američkom kontinentu za mnoge bila pogubna. Bez dovoljno hrane, bez odgovarajuće odjeće i uz loše higijenske uvjete, gotovo polovica putnika i posade nije preživjela. Oni koji jesu, na proljeće su svjedočili povijesnom susretu. Hodočasnike je posjetio Samoset, Indijanac iz plemena Wampanoag, koji je iznenađujuće dobro govorio engleski, i upoznao ih je s poglavicom Massasoitom, koji je htio sklopiti savez s došljacima - protiv svojih neprijatelja, naroda Narragansett.
Ljudi iz naroda Wampanoag naučili su hodočasnike kako obrađivati zemlju i uzgajati kukuruz. Zahvalni doseljenici u jesen 1621. organizirali su zajedničku gozbu sa svojim saveznicima i učiteljima. Taj se događaj danas u SAD-u slavi kao prvi Dan zahvalnosti.
Idila suživota nije dugo trajala. Tijekom druge polovice 17. stoljeća odnosi između doseljenika i domorodačkih naroda pogoršavali su se, što je kulminiralo Metacomovim ratom 1675. godine. u kojem je narod Wampanoag gotovo istrijebljen.
Danas se o ubijanju, otimačini i drugim strahotama kolonizacije govori (pre)malo, a Mayflower se gura kao simbol američke nacionalne mitologije. Pretpostavlja se da deseci milijuna Amerikanaca danas mogu pratiti svoje podrijetlo do jedne od obitelji s tog broda.
Iako je sudbina samog broda nepoznata, vjeruje se da je kasnije rastavljen i da su njegovi dijelovi iskorišteni za gradnju staje u engleskom selu Jordans, a sredinom 20. stoljeća izgrađena je njegova replika.
Pogledajte nevjerojatne prizore Korčule: Grad kontrasta, između mora i povijesti
