Galerija 0 0 0 0 Jeste li se zapitali zašto - i otkad – radimo osam sati dnevno i kada je formula “od 9 do 5” postala standard? Radno vrijeme od 8 sati dnevno i 5 dana u tjednu rezultat je dugog povijesnog procesa koji se odvijao paralelno u različitim dijelovima svijeta, a počeo je u Europi. Izuzevši neke rane izolirane slučajeve, poput odluke o osmosatnom radnom vremenu za građevinske radnike u američkim potkraljevstvima koju je donio Filip II. Španjolski u 16. stoljeću, korijen ove prakse leži u industrijskoj revoluciji.

U trendu Daleko od svih Planinski raj na krovu BiH: Posljednje pravo bosansko selo u kojem se gušta u vrućim pitama i kavi iz džezve Nevjerojatna ljepota Škrip, Blaca, Pitve, Suđurađ... Čuvari "prave Hrvatske" bez masovnog turizma koje treba vidjeti barem jednom u životu Veli Rat Smještaj koji se čeka mjesecima: Najviši svjetionik na Jadranu za odmor bez buke i gužvi

Tijekom industrijske revolucije u 19. stoljeću, radnici su obično radili 12 do 16 sati dnevno, šest ili sedam dana u tjednu, što je potaknulo razvoj radničkog pokreta i radničkih sindikata. U tom kontekstu važno mjesto zauzimaju ideje Karla Marxa koji je analizirao eksploataciju rada i dao teorijski okvir borbi za ograničenje radnog vremena.

Do prvh konkretnih pomaka dolazi početkom 19. Stoljeća. Robert Owen u Velikoj Britaniji zagovara osmosatni radni dan. Ovaj velški socijalist (1817.) skovao je slogan: "Osam sati rada, osam sati rekreacije, osam sati odmora", kojim je tražio uravnotežen radni dan. Australski građevinski radnici među prvima su se, već 1856. Godine, uspjeli izboriti za to pravo.

Njemački industrijalac Robert Bosch uveo je osmosani radni dan (48-satni radni tjedan) u svojoj tvrtki radi učinkovitosti, već 1906., a većina europskih država nakon Prvog svjetskog rata usvaja zakone koji jamče osmosatno radno vrijeme. Međunarodna organizacija rada (1919.) taj standard postavlja i na međunarodnoj razini.

Industrijska praksa dodatno je učvrstila ove promjene. Henry Ford, koji se često pogrešno hvali kao pionir uvođenja osmosatnog radnog vremena (1926.) bez sumnje je imao veliku ulogu u promjeni shvaćanja produktivnosti u SAD-u, ali i u svijetu. On je početkom 20. stoljeća pokazao da kraće radno vrijeme i slobodni dani (petodnevni radni tjedan) mogu povećati produktivnost. Intuitivno je prepoznao ono što će psihologija rada kasnije znanstveno potvrditi: zadovoljan i odmoran radnik produktivniji je, lojalniji i učinkovitiji.

Najbolje mjesto na svijetu za mirni odmor u spektakularnoj prirodi +0