Na svojem profilu na Instagram Emir Tica iz Travnika skupio je gotovo tisuću uspomena sa svojih putešestvija. No za razliku od klasičnih fotki instagramera na čijim se profilima nađe red znamenitosti, red hrane, Emir skuplja selfije s oznakama imena mjesta koje obilazi duž regije. Svoje prijatelje i pratitelje uveseljava tablama poput Dapčevačkih Brđana, Sretnica, Gornjih Lopca, Brloga, Batinjana, Crnog Sela, Kravljaka…
Pedesetogodišnjem menadžeru u autobusnoj tvrtki ideja o skupljanju fotografija krenula je iz strasti prema putovanjima.
"Kao i većina stvari u mom životu, počelo je slučajno... Volio sam i volim puno putovati, a trudim se i naučiti svoju djecu da zavole putovanja. Kada smo se prije šest godina vraćali s godišnjeg odmora, shvatio sam da su nam svake godine slike uvijek iste, samo s tom razlikom što su djeca malo veća, a ja malo više sijed. Stali smo na odmorištu Vrpolje i jednostavno sam se odlučio uslikati pored oznake. Stara škola... ", smije se Emir.
"Kad sam bio mali, dosta se putovalo vlakovima, a kondukteri bi se zezali: Vrpolje, Vrpolje 'ko nema kartu napolje. Kad smo došli kući i s prijateljima podijelili naše fotografije s godišnjeg odmora, nekako je ta moja fotografija ispred znaka s nazivom mjesta uvijek izmamljivala najviše komentara... i onih tipa: joj, ovo je cool slika, pa sve do onih: i ti svašta slikaš...
E sad... kako sam rekao da volim putovanja i obično bih nedjeljom pokupio kćeri i išli bismo na razna mjesta u okolici da ih upoznaju što više, odjednom mi je bilo žao propustiti šansu da se ne fotografiram kod table kraj koje bismo prošli. Radio sam to uglavnom da bih s kćerima razgovarao i pravio male kućne kvizove, tipa sjećate li se gdje smo bili prošle nedjelje.... Onda bi one pogađale, a ona koja je više zapamtila pobijedila bi. Ta je igra već iduće ljeto prevaziđena jer su ušle u pubertet, ali je meni ostala zabava da se slikam pored znaka, i već tad sam slobodne dane koristio da obiđem mjesta na kojima nisam bio i snimim nove fotografije", objašnjava Tica.
Nakon što je Emir prikupio oko 300 fotografija, prijatelj mu je rekao da s njima nešto mora napraviti. "Pokušali smo napraviti društvenu mrežu na kojoj bi osim mojih fotografija i drugi ljudi iz cijelog svijeta mogli staviti fotografiju svojeg mjesta... Projekt je funkcionirao nekih šest mjeseci, ali nakon što smo dobili fotografije iz 41 zemlje i nakon što je to postalo tehnički previše zahtjevno s našim skromnim znanjem informatike, nismo to mogli pratiti, a gotova su nam rješenja u tom trenutku bila preskupa... tako da je taj projekt zamrznut , ali sam ja sada već i iz navike i iz neke ljubavi nastavio sakupljati fotografije", objašnjava.
"Kada putujem s nekim drugim razlogom, a na putu sam kojim nisam prije prolazio, obično ulovim pet-šest fotografija, ali ako sam vezan rokom da moram stići do određenog vremena, onda nisam u mogućnosti uslikati svaku tablu. Zato sve češće pogledam na karti kojim pravcima nisam prolazio, ponesem štap za selfije, krenem ranije i čitav dan provedem u fotografiranju. Naravno, sve je teže i teže jer moram sve dalje i dalje ići kako bi našao nove znakove. U prosjeku za jednu fotografiju trčećim korakom potroši se od 4 do 6 minuta.... znači za 10 fotografija treba stajati sat vremena", kaže.
Emir napominje da njegov hobi otežava i to što su ponekad znakovi ukradeni, prekriženi ili ih nema.
"Rekord sam napravio s kćeri kad smo uslikali 136 znakova na jednom velikom putovanju, a doslovno smo potrošili jednako vremena na put i fotografiranje. Na početku sam mislio da je tisuću nedostižan broj, a nakon 500 sakupljenih fotki rekao sam da ću tada i stati. Sad vjerujem da ću nakon tisuću nastaviti dalje jer mi je moj hobi strašno dobar razlog da radim ono što volim – putujem. Budući da imam dosta prijatelja širom BiH, a također i u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, imam i dodatni motiv da ih posjetim...", otkriva.
Emir kaže i da je uvijek imao neobične hobije za svoje godine (barem su mu tako drugi rekli). Nekoliko godina pisao je blog koji je bio odlično posjećen, a kasnije je prema postovima snimio pulusatni film koji je poklonio supruzi.
"Film nije za Oscara, ali je iskren i od srca. Kao bloger dobio sam i šansu da budem jedan od recenzenata knjige 'Sarajevska furka', izdane u BiH. Tako sam uvijek sam radio stvari koje želim, pa za one koji me poznaju ovo fotografiranje i nije previše čudno.", smije se Emir.
> Luda imena sela i gradova: Batman, Tumidaj, Skočiđevojka, Babina Guzica....
Tica je na svojim putovanjima naišao i na smiješna i čudna imena, kao i naselja istog imena u različitim državama.
"Imam i želju posjetiti mjesta na kojima još nisam bio, kao primjerice naselja Bosanci i Bosanka koja se nalaze u Hrvatskoj. Ali zato sam u Hrvatskoj naišao na Kosovca i Kosovo“, kaže Tica, a dok prolazi svojim albumom nalazi Babin Potok, Babinu Gredu, Banovu Jarugu, Batinjane, Blizance, Bobanovu Dragu, Brlog, Čemernicu, Čivčije Bukovičke, Cret Bizovački, Crno Selo, Dervišagu, Donje Cjepidlake, Donje Zagone, Duhove, Duvanište, Glavinu Donju, Gnojnice, Hrvace (iz Štulićeve pjesme), Kobilju Glavu, Krvavicu, Lisca, Lopatice, Meku Grudu, Nepričavu, Oštri Zid, Pepelanu, Poganovce, Radovanje, Rodin Potok, Seljane… "
> 10 destinacija koje će biti veliki hit ove godine
Na pitanje gdje bi još htio putovati, kaže kako mora biti malo patetičan, ali to je pravi odgovor.
"Osim što vjerovatno imam neki gen lutalice, što volim posjetiti prijatelje i što volim posjetiti mjesta gdje prije nisam bio, bitno je i to da je najljepši dio putovanja ustvari povratak kući. Svi mi volimo povratak u mirnu luku a ja to činim dosta često i to je dobar osjećaj. Najdraže destinacije su mi definitivno one pored mora. Nisam planinski tip i ne volim zimu. More, sunce i ljeto su moj ideal. Želio bih posjetiti još nekoliko mjesta odakle su mi se javili stari prijatelji koje nisam vidio tridesetak godina i Azurnu obalu, ona mi je ono ideal još iz starih filmova snimanih sedamdesetih.
Emirove avanture možete pratiti na njegovom Instagram profilu.
