Anita Filipović
iz Siska, strastvena putnica, kolovoz je provela obilazeći Armeniju i Gruziju s dečkom Mišelom Bakulom. Zašto su ova dva mjesta nezaobilazne lokacije koje svatko treba vidjeti, objasnila je za Punkufer. Nakon Armenije Anita se s Mišelom uputila u Gruziju.

> Pročitajte Anitine doživljaje iz Armenije

Gruzija - 1 (Foto: Anita Filipović)

Što bi preporučila turistima koji putuju u Gruziju? Koje lokacije moraju obavezno obići?

U Gruziju smo došli dijeljenim taksijem iz Dilijana u Tbislisi. Cijena taksija bila je 7.000 drahma po putniku (13 eura). Put traje oko 3,5 sata, a ima oko 200 kilometara. Dijelili smo taksi s dva Armenca i, kako se radi o velikom kombiju s 8 sjedala, put je bio vrlo ugodan.

U Gruziji treba svakako vidjeti Mtskhetu, najstariji grad koji je 20 kilometara udaljen od Tbilisija i pod zaštitom je UNESCO-a. U Mtskhetti je katedrala Svetichoveli (Katedrala "živih stupova") poznata kao mjesto gdje je sahranjena Kristova roba i danas je prijestolnica gruzijskih nadbiskupa. Mtskheta je vrlo simpatična i mene je podsjetila na Baščaršiju.

U Kutaisiu svako treba obići Usatapliu koja je poznata po otiscima dinosaura, točnije Tiranosaurusa rexa, Prometejevu spilju koja je dugačka 1060 metara, a najdublja je točka 80 metara. Vrlo je impresivna.

Uzeli smo privatnu turu za obilazak regije Kakheti pa smo obišli seoska domaćinstva i naučili lokalne običaje. Primjerice, kruh se peče u zidanoj peći koja je nalik bunaru, na dnu se naloži vatra, kada se stijenke dovoljno ugriju, na njih se lijepi kruh, koji se peče svega nekoliko minuta. Kruh je poput pogače i prefin je.

Gruzija - 9 (Foto: Anita Filipović)

Signagi je gradić u regiji Kakheti, vrlo živopisan, zovu ga gruzijski Las Vegas. Može se besplatno vjenčati, a brak vrijedi samo na području Gruzije.

Koji su te se gradovi najviše dojmili i zašto? Što u njima treba vidjeti?

Općenito me se dojmila gruzijska ljubav i briga prema životinjama. Svi psi lutalice čipirani su i sterilizirani. Restorani su puni mačaka. Općenito, ulice su pune pitomih pasa i mačaka koje svi hrane i brinu o njima.

Najviše me se dojmio Uplistsikhe, naselje iz ranog željeznog doba, na lijevoj obali rijeke Mtkvari, nedaleko od Gorija (Staljinova rodnog mjesta). Uplistsikhe je naselje u stijenama, jedan od prvih gradova na području Gruzije. Nekada je brojao oko 700 pećina, danas ih je ostalo sačuvano oko 150. Podsjeća me na Flinstonese.

U Tbilisiju (Tbilisi  grad tople, čudesne vode) svakako treba obići stari dio, pravi, izvorni Tbilisi i izgubiti se u njegovim ulicama. Preporučujem vidjeti sat, točnije krivi toranj sa satom kojI zovu krug života, napravljen u 19. stoljeću od građevinskih ostataka, a nalazi se pored kazališta lutaka. Svaki dan točno u podne i u 19 sati može se pogledati krug života.

Treba i prošetati avenijom Rustaveli, popeti se žičarom do spomenika Majke Gruzije i u sumrak gledati grad (vožnja žičarom košta 2,5 larija, što iznosi otprilike 1 euro). Obvezno treba isprobati sumporna kupatila – hamame. Voda je, naravno, čudesna, pomlađuje i liječi sve bolesti.

Spomenik Nino i Ali (Foto: Anita Filipović)

U Batumiju svakako treba vidjeti pomični spomenik posvećen nesretnoj ljubavi Alija i Nino. Ali je musliman iz Azerbejdžana, Nino je gruzijska princeza, kršćanka, a razdvaja ih Oktobarska revolucija i početak rata.

Ali i Nino kreću se jedno prema drugome, spajaju u poljubac, prolaze jedno kroz drugo i dalje nastavljaju sami… Simboliziraju ljubav, čežnju, bol i samoću. Vrlo impresivna izvedba i simbolika. Spomenik je visok 8 metara i težak 7 tona, nalazi se na trgu Miracle

Treba probati i kupanje u Crnom moru, gdje su izrazito veliki i jaki valovi i veliko kamenje. Nakon kupanja noge su mi bile sve u šljivama.

Koja se hrana tradicionalno jede i što preporučuješ turistima da probaju?

Gruzija je malo europskija od Armenije po svemu, pa tako i po hrani. Hrana koju bismo izdvojili je sljedeća:

- Ojaxhuri (čita se odžahuri). Negdje ćete naći napisano drugačije jer svatko na svoj način tumači prijevod s njihova pisma, ali bit će vrlo slično. Komadi mesa, krumpira i povrća zapečeni u zemljanoj posudi. Fantastično. Najbolji smo jeli u Mtskheti, u restoranu Check-in garden. Odlična terasa na rijeci, hrana obilata, odlična i jeftina.

- Khachapuri (čita se hačapuri). Nešto poput tijesta za pizzu punjenog gruzijskim slanim sirom i preliveno istim sirom. Tradicionalna seljačka hrana koja je sad postala specijalitet. Ima više verzija, ovisno o vrsti sira. Najbolji, po mom mišljenju, jest megrelijski. Preporuka: restoran Guliani u centru Tbilisija. Cijena za megrelian khcahapuri iznosi 12 larija (4 eura), s tim da je to dovoljno za dvije osobe.

- Mtsvadi  poput naših ražnjića s roštilja.

- Churchkhela – desert. Orašasti plodovi preliveni grožđanim sokom (sok od grožđa kuha se s malo brašna) i sušeni na suncu. Zovu ih i gruzijski Snickers. Zaštićeno je kao nacionalni specijalitet.

- Tkemali – tradicionalni gruzijski umak od šljiva.

Gruzijci se ponose svojim vinima (Foto: Anita Filipović)

A što je s pićima?

Gruzijci se jako ponose svojim vinima, no mi baš i nismo bili oduševljeni. Vina su dosta drugačija od naših, možda je stvar ukusa, no nama su naša vina mnogo bolja.

Obišli smo cijelu regiju Kakheti poznatu po vinima, obišli smo i degustirali vina u dvije vinarije Shumi i Shalauri.

U Shalauri vina proizvode na isti način već 8 tisuća godina. Vino spremaju u glinene ćupove zakopane u zemlji, prekriju ih staklom i zapečate glinom. Cijeli proces proizvodnje odvija se ručno.

Probali smo: bijelo suho vino Mtsvane, Rkatsveli i suho crno vino, meni i najbolje, Saperavi.

Tu je i gruzijiski konjak za koji Gruzijici tvrde da je bolji od armenskog, no nama je bilo obrnuto.

Kompoti. Da, i to se može dobiti za piće. I po Gruziji i po Armeniji. Dobijete vrč s komadima kuhanog voća i sokom. 100 posto prirodan, odlična stvar.

U Gruziji smo otkrili savršenu armensku kavu kuhanu u pijesku. Puno je jača, nama i bolja, od one u Armeniji.

Tarhun, limunada od estragona, zelene boje, osvježavajuća, pomalo podsjeća na bonbone bronhi.

Kako bi opisala Gruzijce? Kakav je njihov odnos prema strancima?

Gruzijci su, kao i Armenijci, vrlo susretljivi, rado će pomoći. Nismo imali nikakvih neugodnih iskustava, nismo se osjećali prevarenima ili slično.

Kava u pijesku (Foto: Anita Filipović)

Kakve su cijene (u restoranu, kava, čaj…)?

Kava, armenska zapravo, samo je kuhaju u vrućem pijesku i puno je jača, nama i bolja, od one u Armeniji. Cijena je oko 3 larija (1 euro). Espreso je isto kao i kod nas ili u Armeniji, od 1 do 1,5 eura, ovisno je li čista, s mlijekom itd.

Cijeđeni sokovi iz nekog su razloga vrlo skupi u Gruziji. Primjerice, na ulici će vas 2 decilitra soka koštati 10 larija (preko 3 eura), a pola litre 20 larija (skoro 7 eura!!!). Zanimljivo, budući da je zemlja prilično bogata voćem.

Kokteli i njihove bezalkoholne inačice otprilike su isto kao u Armeniji, 10 do 12 larija (3 do 4 eura).

Hrana je također povoljna, iako možda malčice skuplja nego u Armeniji. Ručak u solidnom restoranu u centru Tbilisija za dvoje 50-ak larija (18 eura). U nekim obiteljskim restoranima, poput našeg favorita, restorana Guliani, dvoje će se dobro najesti i napiti za 30-ak larija (10 eura).

Koji je najbolji način za obilazak (javni prijevoz, taksi, pješke)?

U objema zemljama sve je prepuno maršrutki i minibusova.

Maršrutke su kombiji preuređeni za prijevoz putnika. Na nekima piše kamo idu, za neke ćete morati pitati vozača. Cijena vožnje ovisi o destinaciji, ali najčešće se kreće oko 1 lari (oko 0,25 do 0,35 eura). Mana je da nisu baš prebrzi i problem je ako imate prtljagu.

Minibus je zapravo auto sa 6 sjedala i vozačem. Cijena je za svaku destinaciju fiksna. Recimo, put između Tbilisija i Gorija iznosi 5 larija (oko 1,6 eura) po putniku, 75 kilometara dug je put i traje oko 40 minuta. Minubusovi kreću kad se napune. Mi nikada nismo čekali na polazak dulje od 5-6 minuta. Najoptimalniji su način prijevoza između udaljenijh gradova, dovoljno brzi, a opet povoljni.

U Gruziji već ima vlakova, mi smo se vozili na dvije relacije: Tbilisi –Kutaisi, Batumi – Tbilisi. Prvi vlak bio je s kupeima. Stariji, malo izrauban, ali čist, udoban i točan. Drugi vlak bio je vrlo moderan (budući da spaja njihovu turističku meku s glavnim gradom).

Koji suvenir kupiti?

Gruzija je poznata po nakitu od emajla. Jako lijep srebrni ili zlatni nakit obojen emajlom. Također imaju i jako lijepe slike od emajla. Npr. cijena prstena iznosi od 40 eura na dalje.

Gruzija je poznata po različitim začinima: hmeli suneli – suho bilje koje čini mješavina bosiljka, korijandera, mažurana, paprike, šafrana, celera, peršina, lovora.