Alane, odakle ste, što radite i kako ste se zaljubili u podvodnu fotografiju?
Iz Zagreba sam, no točno pola svoga života živim u prekrasnoj Austriji. Ali ako je istina, kao sto kažu, da si od tamo gdje se najbolje osjećaš, onda nema dvojbe - Komižanin sam.
Teško je reći što radim, mogu reći da sam sretan jer čitav život radim stvari koje volim i koje me zanimaju. U Austriji radim kao stomatolog, a u Hrvatsku sam prebacio jedan drugi dio poslova - uglavnom turizam. Ove godine s partnerom koji je svjetski poznati ronioc na dah, otvaram ronilački centar u Komiži. Značajnog imena „B-17“.
Otkud vam ideja za podvodno fotografiranje najljepše špilje na Jadranu?
Ronim već 40 godina, a zanimanje za podvodnu fotografiju je počelo još kada sam kao klinac roneći na dah skužio da podmorje nije onakvo kakvog ga vidimo, znate one dosadne plavkaste nijanse... Onda sam maznuo jednu baterijsku lampu tati, zamotao je u najlon vrećicu i svjetlio pod morem. Tada sam shvatio kojih sve divnih boja ima pod morem. Iskustvo je bilo jednako lijepo koliko i bolno, jer je more probilo vrećicu i ušlo u bateriju, pa sam od staroga popio fine batine.
Prve sam fotke snimio analognim aparatom Nikonos. To je bio jedan užas. Poslije je došla digitalija, pa i sada pokušavam biti dobro opremljen, ali ma koliko god zaradiš, tehnologija te opet pregazi! Evo primjer: podvodne lampe jačine 1.600 lumena su pred četiri godine bile čudo tehnike. Sada postoje i od 55.000 lumena. Pa ti stalno nešto kupuj…
Je li Modra najljepša, tu nema dvojbe. No za mene nije i najatraktivnija. To vam je i kao kod žena. Najljepša ne znači da je i najatraktivnija. Stvar ukusa.
Koji su vam bili ciljevi, jeste li ih postigli?
Najviše volim kada netko kaže da je nešto nemoguće. Ajd‘ to meni reci! Tako su govorili da je nemoguće snimiti Modru špilju u svoj njezinoj ljepoti. Sve fotke koje možete naci na internetu liče mi na bunar plave boje. I okolo sve crno. Ljepota špilje je baš u njezinom volumenu. I to je jako teško zabilježiti fotografijom. No, moj prijatelj, Boris Krstinić, po meni najbolji svjetski fotograf špilja, sa svojim 40-godišnjim iskustvom fotkanja špilja, i moja upornost (za mene kažu da sam „tenk bez rikverca“) uz ostatak sjajne enuzijastične ekipe - donijeli su rezultate. Kakve, vidjet ćete uskoro!
Cilj je bio snimiti Modru špilju u cijeloj njezinoj ljepoti, kako prostranstvu, tako i bojama. Osim toga, vrhunski speleoronioci Petra i Žarulja napravili su vrlo zahtijevan speleološki nacrt špilje. Tako da će se sada moći vidjeti tlocrtno i bokocrtno kako ona zapravo izgleda.
Do zadnjega trenutka nismo znali hoćemo li uspjeti pofotkati špilju, jer je ulaz zbog jakog juga i valova bio zatvoren. Valovi su bili toliko jaki da su se čak i nasi speleoronioci ljuljali na dnu mora. I kada su moji snimatelji već počeli pakirati opremu, puni depresije što nismo obavili fotkanje, zaustavio sam ih, i rekao da se strpe još samo malo. I obistinilo se, odjednom se otvorilo nebo, pojavilo sunce i mi smo okinuli preko 2.000 fotografija. Značci, ekspedicija je uspjela. Šteta bi bila da nije, jer skupiti ovakve manijakalne entuzijaste kakav sam i sam, uz to dobiti i dozvolu i da nam se vrijeme potrefi – to je stvarno jako teško. A i oprema u vrijednosti jednog boljeg Ferrarija koju smo imali sa sobom ostala bi neiskoristena. Dakle, dobro je prošlo.
Kakve tajne krije podmorje Modre špilje?
Tajne i sve njezine ljepote moći ćete vidjeti na izložbi koju organiziram u Komiži. Najesen ćemo je preseliti u Zagreb, zainteresiran je i Beograd, a i hrvatsko veleposlanstvo u Beču.
Nadaleko ste poznati kao veliki gurman. Koje biste specijalitete preporučili, a da ste ih vidjeli oko špilje. Ne mislimo na turiste!
Preporučio bih da se gosti prepuste preporukama domaćina s Visa ili Biševa. Na Biševu ima nekoliko postaja gdje možete uživati u čistoj ekološkoj hrani, obzirom da nema ni jedne tvornice u krugu od 60-tak km. Naravno, jede se ono što se taj dan uhvati, ali vjerujte, najjednostavnije je često i najbolje. Jastog ispečen samo na lozi na gradelama između dva kamena na Biševu puno bolje prija nego „majonezirani“ u nekom nobl restoranu.
Kada smo vec kod Biševa, onda ne mogu zaobići poznati Bišovski plovac, jačine i okusa da cete zaželjeti zauvijek ostati na škoju. Sam Vis je pravi rasadnik prirodne hrane. Steta da je rogač (komiški tusti se smatra jednim od najboljih na svijetu) zapostavljen, no viški su limuni dozivjeli pravi bum, i cijena im stalno raste, jer su zbilja odlični - ja ih jedem kao jabuku! Pa, komiška, viška pogaca, pa hib, janjetina… ima svega. Vis je toliko povoljno smješten da se nekada uzgajao i kikiriki i duhan, a Englezi pred dvjestotinjak godina - čak i čaj!
Kako se lokalne vlasti brinu o špilji?
Briga o Modroj špilji je svake godine sve bolja i bolja. Drago mi je da se vidi napredak. Naravno, uvijek se sve vrti oko financija, no, preko sezone dnevno znaju „utrpati“ i tisuću furešta, a dnevni je rekord nevjerojatnih 1674 ljudi. Naravno, jako je teško organizirati da svi budu zadovoljni.
Živi li otok van sezone?
Preko zime je na Visu… lijepo. Iako koji puta zna vrijeme zezati pa bude malo depresivno, ali onaj tko želi - uvijek će si naći neki posao. Samo budalama je dosadno u životu.
Koji su sljedeći pothvati?
Sljedeći poduhvati su malo čudni. Kao prvo, namjeravam sa svojom ekipom snimiti i ostale dvije špilje. Zelenu i Medvidinu. Osim toga, želim s malim dronom ući u špilje i snimiti ih u tehnici 4K. Možda mi padne na pamet i s dronom opet ući u Modru špilju, što bi bio pravi izazov jer je sam ulaz tek nekoliko centimetara širi od drona.
Sljedeće se godine spremam na Karibe. Želim snimiti jednog od najopasnijih predatora svih mora, a to je tiger-shark. Oči u oči! Kavez? Kakav kavez, ne znam ja što je to kavez! Obećavam da se ne vraćam bez makro-snimki njegovih zubi. Je li me strah? Ne znam zašto, ali morskih me pasa nije strah, istina, malo je specifičan osjećaj kada ti 6-metarska neman škljoca sa zubima oko glave. Jer vjerujte, ti morski psi napadaju sve što plovi, pa i brodove. Mozda sam i ja reinkarnacija nekog predatora. Uglavnom, pratite promjene na ovom linku!
Možda i niste, ali svejedno puno hvala na fotkama i intervjuu! Mirno podmorje!
Hvala i vama, dođite na izložbu!
