Grad sa svega nekoliko policajaca i bez kriminala – upoznajte španjolski grad opisan kao demokratsku i socijalističku utopiju. U ovom andaluzijskom selu nezaposlenost je strani pojam, a sve to zahvaljujući poljoprivrednim zadrugama.
Na prvi pogled, Marinaleda se previše ne razlikuje od ostalih sela iz ove španjolske regije. Smješten u slikovitoj dolini Campina, okružuju ga zeleni brežuljci, nepregledne plantaže maslina i zlatna polja pšenice. Grad je lijep, miran i tipičan za gradove iz najsiromašnije i najjužnije španjolske pokrajine. No uz sve to, ovo je demokratsko, anti-kapitalističko mjesto čiji gradonačelnik Manuel Sanchez Gordillo potiče krađu.
Povijest grada seže daleko u doba neolitika, negdje 5 tisuća godina unatrag. Na ovom području osjeća se prisutnost Rimljana u povijesti, prvenstveno iz razloga što se ovdje uspješno uzgajala vinova loza i masline koje je Rim doslovno gutao u velikim količinama. No, isto tako vidljiva je i prisutnost Osmanlija koji su ostavili veliki trag na gastronomiji i gradnji. Tijekom 18. stoljeća ovdje su se nalazili feudalni posjedi, a mase ljudi dolazile su ovdje kako bi radili na nepreglednim plantažama i posjedima. Industrijalizacija tijekom 20. stoljeća dovela je do masovnog iseljavanja stanovništva u industrijska središta i u okolne države. No, danas je priča puno drugačija.
Kada je 2008. krenula gospodarska kriza, gradonačelnik je iskoristio priliku i zaradio nadimak "španjolski Robin Hood". Kako? Jednostavno. Organizirao je prosvjede protiv velikih trgovačkih centara tijekom kojih su sudionici prosvjeda punili kolica osnovnim namirnicama kao što su ulje, riža i grah kako bi ih odnijeli u lokalnu banku hrane, a sve to dok su zaposlenici dućana samo bespomoćno stajali i gledali. Kada su ga pitali zašto je to učinio, gradonačelnik je izjavio da ovo nije bila krađa već akt neposlušnosti. Prema njegovim riječima, hrana bi trebala biti pravo svih ljudi, a ne samo privilegija bogatih i nešto što služi špekulantima za zaradu.
Samo u ovoj regiji Španjolske postoji ukupno 690 tisuća praznih imanja i kuća koje su banke za vrijeme krize zaplijenile svojim vlasnicima. Ali, u Marinaledu situacija je nešto drugačija. Ovdje, ako želite graditi kuću, učinit ćete to besplatno. Materijal i kvalificirane radnike osigurava gradska uprava, a graditi možete kuće do 192 metara kvadratnih površine. Sve što trebaju vlasnici kuća je do kraja života plaćati 15 eura mjesečno te potpisati ugovor kojim se slažu da se kuća ne može prodati zbog privatne zarade. Pametno rješenje kako zadržati stanovništvo i povećati natalitet.
Kada se u Andaluziji nezaposlenost kretala oko 30 posto, a kod mladih osoba oko 50, u Marinaledi, koja ima populaciju od oko 2700 stanovnika, nije bilo nezaposlenih. Kako? Rješenje je pronađeno u poljoprivrednoj zadruzi u kojoj svi radnici zarađuju istu plaću od 1200 eura mjesečno. Nema razlike između upravitelja i berača maslina. Svi dobivaju isto. U regiji gdje je jedna od tri osobe bila nezaposlena, još uvijek nikako ne mogu shvatiti ovo postignuće.
