Galerija 1 1 1 1 Pamplona se najčešće povezuje sa San Fermínom i utrkama s bikovima u srpnju, ali u proljeće i ranu taj je španjolski grad blizu Pirineja i francuske granice sjajno mjesto za istraživanje. Dobro je povezana s većim španjolskim gradovima: iz Madrida se vlakom stiže za nešto više od tri sata, iz Barcelone za oko četiri sata, a autobusne veze postoje i sa San Sebastiánom, Bilbaom i Zaragozom. Grad ima i malu zračnu luku s domaćim vezama, ponajprije prema Madridu, no mnogi međunarodni putnici zapravo dolaze preko Bilbaa pa zatim nastavljaju kopnom. Pamplona je i jedna od važnijih postaja na Caminu de Santiago, pa dio putnika stiže pješice.

Stari grad 

Povijest grada seže do rimskog doba: osnovan je kao Pompaelo u 1. stoljeću prije Krista, a kasnije je postao političko i kulturno središte Kraljevine Navarre. Ta povijest i danas je vrlo vidljiva. Gradske zidine spadaju među najbolje očuvane obrambene sustave u Europi, a stari grad zadržao je srednjovjekovni raspored ulica. Na pojedinim zgradama jasno se vide tragovi različitih razdoblja gradnje i pregradnji, pa se kroz arhitekturu može pratiti razvoj grada kroz stoljeća.

U trendu Sloboda i avantura Putujuće kuće: Pogledajte galeriju neobičnih kampera kojima ljudi dolaze na ljetovanje u Hrvatsku Tjedni jelovnik 7 finih jela za svaki dan ovoga tjedna koja se rade bez puno drame i kompliciranja Kazungula Jedna od najneobičnijih granica na karti: Točka u kojoj se gotovo dotiču četiri države

Među zanimljivijim gradskim detaljima ističe se Calle de Redín, ulica koja je nekoć bila dio obrambenog sustava, a danas je jedna od najslikovitijih šetnica u staroj jezgri. Tu su i neobični znakovi lokalne tradicije, poput osušenih suncokreta iznad vrata ili na pročeljima kuća. Riječ je o starom običaju povezanom s prizivanjem sunca i zaštitom doma od zla, što pokazuje koliko su u svakodnevici dugo opstajali elementi pučkih vjerovanja.

Izađi ako možeš...

Pamplona ima i nazive ulica koji odmah privlače pažnju, poput Salsipuedes, što doslovno znači “izađi ako možeš”. Povijesno su mnoge ulice nazvane Salsipuedes služile kao upozorenje putnicima na opasne uvjete, osobito tijekom kišne sezone kada su niži dijelovi terena ili uski putovi postajali izrazito blatni, močvarni i teško prohodni, pa su se kola i konji ondje često zaglavljivali. Naziv se koristio i za ulice koje završavaju slijepo ili su bile zatvorene gradskim zidom, pa su se prolaznici morali vraćati istim putem.

Sunce se ponovno rađa 

Ernest Hemingway bio je jedan od najpoznatijih američkih pisaca 20. stoljeća, autor romana Zbogom oružje, Kome zvono zvoni i Starac i more, za koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. U Pamplonu je dolazio 1920-ih i bio fasciniran San Fermínom, posebno njegovom kombinacijom rituala, opasnosti i noćnog života. U romanu Sunce se ponovno rađa upravo je Pamplona prikazana kao mjesto snažnih emocija, alkohola, festivala i borbi s bikovima, a mnogim je stranim čitateljima to bio prvi susret s gradom. Zbog toga se i danas Hemingwayev trag najviše veže uz Plaza del Castillo i Café Iruña, jedno od njegovih poznatih okupljališta. Njegova uloga nije važna samo zato što je ondje boravio, nego zato što je upravo njegov opis Pamplone desetljećima oblikovao način na koji je svijet zamišlja.

Pamplona - 4 (Foto: Shutterstock)

San Fermín

Na tisuće sudionika svake godine, odjevenih u bijelo s crvenim maramama, trči ispred šest bikova u utrci koja traje svega nekoliko minuta, ali nosi stvaran rizik od ozljeda. Tradicija potječe još iz 14. stoljeća, kada su pastiri tjerali stoku prema tržnici, a s vremenom je prerasla u simbol hrabrosti i adrenalina. Za sudjelovanje treba imati najmanje 18 godina - nema prijava ni kotizacija, dovoljno je pojaviti se na startu. Unatoč opasnosti interes ne jenjava, a San Fermín ostaje jedan od najpoznatijih i najposjećenijih festivala u Europi.

Pintxosa i igara 

Pamplona je poznata i po hrani. U starom gradu posebno su važni pintxosi, mali zalogaji karakteristični za sjever Španjolske, koji se poslužuju u barovima i jedu uz vino ili pivo. Među tipičnim jelima ističe se txistorra, svježa kobasica začinjena paprikom i češnjakom, koja se poslužuje pečena ili kao dio pintxosa. Lokalni specijalitet je i relleno, kobasica neobična po tome što se priprema s jajima i rižom, pa ima drukčiju teksturu od klasičnih mesnih proizvoda.

Od toplih jela često se jede janjetina, bilo pečena ili u umaku s paprikom i rajčicom, što odražava stočarsku tradiciju regije. U svakodnevnoj kuhinji važnu ulogu imaju i mahunarke, posebno pochas – mladi bijeli grah koji se priprema kao zasitno, sezonsko jelo.

Velik dio identiteta ove kuhinje čine i lokalni proizvodi poput piquillo paprika, koje se najčešće peku ili pune, te šparoga iz Navarre koje se poslužuju kao prilog. Za kraj se često jede cuajada, tradicionalni desert od zgrušanog mlijeka, koji dolazi iz pastirske tradicije sjevera.

Točno u podne: Dan kada je osnovana Venecija, utočište izbjeglica iz obližnjih gradova +1