Tko nije bar jednom maštao o tome da spakira kufere i krene na dugački put oko svijeta ne brinući se o tome što ostavlja iza sebe? Čak i oni koji su se usudili napraviti nešto slično, obilazili su svijet raznim prijevoznim sredstvima, dok je Jean Beliveau svijet odlučio propješačiti.
U 11 godina hodanja doživio je ono što većina ne doživi cijeli život. Spavao je u zatvoru u Južnoafričkoj Republici, sprijateljio se s članovima bande u Gvatemali i osjetio što doista znači biti sam hodajući preko australskih prostranstava.
'Zapao sam u krizu srednjih godina i odlučio napustiti dotadašnji život i pokušati nešto sasvim novo. Više bih volio da me pojede lav, nego društvo.' – objašnjava Beliveau koji je svoju naveću avanturu završio prije nekoliko godina.
U 45 godini, Jean koji je tad posjedovao manju tvornicu u Montrealu, našao se na životnom raskršću. Dok je šetao jednim mostom, počeo je promišljati koliko mu vremena treba da pješke dođe do New Yorka. Ta pomisao uskoro je prerasla u veću ideju, a ideja u cilj: Propješačiti šest kontinenata.
11 godina kasnije, rezultat toga bile su 64 posjećene zemlje, a njegova šetnja se smatra i najdužom neprekidnom šetnjom ikad.
Za početak je svladao put od Montreala do Brazila, pa se iz Južnoafričke Republike otisnuo do Egipta. Nakon toga na red je došao Maroko, a poslije Portugal, Španjolska, Francuska, Irska, Škotska, Engleska, Njemačka, Turska, Iran, Indija, Kina, Japan, Tajvan, Indonezija, Australija… Usput, šećući je prešao i šest pustinja.
Na put je krenuo nakon devet mjeseci intenzivnih priprema, opremljen osnovnom opremom za kampiranje i 4000 kanadskih dolara. Učinio je to kako bi promovirao mir i nenasilje nad djecom svijeta, a usput je pokrenuo i web stranicu na kojoj su se mogli pratiti doživljaji s puta.
Prilikom putovanja vjerovao je u dobrotu ljudi, što se pokazalo točnim, s obzirom da je prespavao kod više od 1600 obitelji, ili u raznim crkvama, parkovima, školama, a jednu noć proveo je i iza rešetaka.
Posebno velikim izazovom, zbog ogromnih temperatura pokazala se Australija, ali i tu su ljudi pokazali razumijevanje redovno mu donosivši vodu i hranu. Najviše se umorio i bio blizu sloma u Etiopiji u kojoj se osjećao jako usamljeno.
S druge strane, upoznavanje uličnih banda u Južnoafričkoj Republici i Ekvadoru pokazalo se kao dobro iskustvo, jer čim bi oni čuli da Beliveau dolazi, pružali bi mu zaštitu, tako da su neki okorjeli kriminalci možda i po prvi put napravili koje dobro djelo. Tako mu je član bande u Gvatemali dao novac s objašnjenjem da se želi iskupiti i ispraviti pogreške koje je napravio i koje još uvijek radi.
Jedna od najdražih uspomena svakako mu je susret s Nelsonom Mandelom, ali je na kraju njegovo putovanje ispalo vrlo skupo, što se obitelji tiče. Naime, krenuvši na put ostavio je dvoje odrasle djece, ali i suprugu. Iako se s njom sreo 11 puta i susreti su se činili čarobnima, po povratku u Montreal njihov brak se raspao.
Jedino za čim danas želi je što na putovanju nije uspio posjetiti Kolumbiju, a za Libiju mu je odbijena viza. I danas koristi svaku mogućnost i putuje svijetom kad god može, a u međuvremenu je objavio i knjigu.
Stoga, ako vas zanima put Jeana Beliveaua, uložite nešto dolara, naručite je, i pročitajte sve o 75 tisuća kilometara i 54 para cipela jednog sanjara iz Kanade.
