Gusto drveće ispreprliće svoje grane i korijenje na površini od 30 kvadratnih kilometara na sjeverozapadnom dijelu planine Fuji u Japanu, a posebno je po tome što raste na otvrdnjeloj lavi koja se izlila ovim područjem nakon posljednje velike erupcije ovog vulkana, 864. godine.
Na zapadnom dijelu šume Aokigahara nalaze se i špilje ispunjene ledom, a ti dijelovi poprilično su popularni među turistima i školarcima koje često ovdje vode na izlete.
No, ovo More drveća, kako ga zovu Japanci, nije toliko popularno zbog svojih prirodnih posebnosti. U Japanu je Aokigahara postala poznata i kao Šuma samoubojstava. Naime, svake godine vlasti i dobrovoljni volonteri u šumi pronađu stotinjak tijela osoba koji su odlučili sami napustiti ovaj svijet. Tako je ovo 2. mjesto s najvećim brojem samoubojstava u svijetu. Prvo je Golden Gate Bridge.
Još od 1950-ih japanski poslovnjaci znali su "zalutati" u šumu i nikada više ne izaći. U prošlosti je ovo mjesto služilo i za prakticiranje japanskog običaja ubasutea, odnosno ostavljanja starijih i onemoćalih članova obitelji da umru na zabačenim mjestima.
Japanska policija čak je na drveću je postavila znakove da ih se prethodno kontaktira prije nego što se odluče na fatalni korak..
Japanski duhovnjaci ovom mjestu pripisuju nadnaravne moći. Oni vjeruju da drveće spriječava sve koji uđu na područje Aokigahare da iz njega izađu. Svemu tome doprinosi i to što kompasi u ovoj šumi ne rade.
Mnogi za samoubojstva u šumi krive japanskog pisca Seicha Matsumota jer njegovi likovi u romanu Kuroi Jukai počinje dvostruko samoubojstvo.
