Galerija
„Ide autoooo, maknite se“, orilo se s Žumberka, ali ne s neke prometne ceste kako biste možda mogli pomisliti, nego duboko iz šume, s Viščeg vrha gdje je šačica ljudi satima pokušavala popraviti štetu učinjenu u onoliko vremena koliko treba starom automobilu ili odbačenoj perilici da se zakotrlja niz brijeg. Sajle su se omotavale oko glomaznog i zahrđalog otpada, traktori brujali, a sjekire i motorke krčile put kako bi se mogli približiti nepristupačnom terenu. Uklanjanje glomaznog iz prirode važnije je nego što mnogi ljudi misle. Nije samo stvar očuvanja prirodnih ljepota nego i našeg zdravlja jer otrovi iz ulja i štetnih tekućina iz automobila i uređaja ulaze u tlo i podzemne vode što može štetiti i stanovnicima tih krajeva.
Danas se stari automobili većinom predaju na reciklažu i čak se zaradi novac, u neka prošla vremena (a i danas) ljudi su se nažalost odlučivali na uništavanje prirode. Kad je riječ o recikliranju automobila, iskoristivo je oko 90 posto materijala. Prvo se odstrane opasne tekućine (motorno, hidraulično i kočiono ulje, gorivo, antifriz, tekućina za pranje stakla). Odvaja se staklo koje se obrađuje za ponovno korištenje ili može postati zamjenski materijal u građevinarstvu. Recikliraju se i svi plastični dijelovi. Korisni mogu biti alternator, anlaser ili kočione čeljusti nakon reparacije. Potom se ostatak zdrobi, preša i balira.
Akciju na Žumberku organizirali smo zajedno s udrugom Zelene stope, koja je u svojem ekološkom CV-ju nanizala na tisuće auto olupina. Njihov predsjednik i fotograf Romeo Ibrišević neumorno pronalazi nove lokacije po Lijepoj Našoj koje treba očistiti. Ovaj put mu se pridružila i ekipa s portala punkufer.hr Nove TV, u okviru projekta #neOKOLIŠAaj kako bi se potaknula briga i zaštita prirode. Naradili su se i pripadnici Lovačkog društva Kuna Kalje, a najmlađi sudionik akcije, Josip Bacan marljivo je pomagao bez obzira na to što nema niti sedam godina. Nakon što su se čak pet automobila, sjedala puna zemlje, lonci, poklopci, štednjaci, škrinja, dva frižidera, bojler i branik s registracijom konačno utovarili u prikolice majice su se mogle cijediti od znoja, ali kući se išlo s osjećajem zadovoljstva.
Na sat i pol od Hrvatske: Savršeni grad iz kojeg nije tako lako izići
