Za one koji nisu imali priliku upoznati grupu djevojaka koje vode turističke razglede grada pod nazivom Zagrebačke gornjogradske coprnice, riječ je o tematskoj turi otvorenoj za strane turiste i domaću publiku.
Kvalitetu su prepoznali zadovoljni gosti sa svih strana svijeta te ih svojim preporukama uvrstili u sam vrh ''stvari koje morate doživjeti u Zagrebu'' na Trip Advisoru. Osvojile su razne turističke nagrade za izvrsnost sadržaja, a u pripremi su i nove teme.
Ture se uglavnom održavaju u večernjim satima i predvođene su coprnicom (vješticom) koja kroz obilazak grada pripovijeda istinite priče o ženama koje su tijekom povijesti optuživane za ''čarobiranje''.
Prilikom ture grupa se zaustavlja na nekoliko lokacija od povijesnog značaja, poput Tuškanca, Opatovine, Manduševca, Kaptola itd. a susreće i određene goste na svom putu.
Ulazak u svijet coprnica
''Na ideju me inspiriralo dijete u meni. Sjećam se da sam kao mlađa hodala Gornjim Gradom ili čitala Zagorku. Vidjela bih mračne ulice i zamišljala likove o kojima sam čitala'', govori nam Martina Findrik, voditeljica Zagrebačkih gornjogradskih coprnica.
''Počinjemo od kina Tuškanac, gdje učimo o nestalim ženama. Objašnjavamo tko su one bile i što je uopće značilo biti vještica. One su bile stvarne žene i mi pokušavamo oživjeti njihove likove, aktivnosti, živote i sudbinu. Bilo bi pošteno nakon toliko vremena podariti im priču i prikazati ih kao ljude'', tvrdi naša coprnica.
No podsjećaju na to da vještice nisu bile samo žene – unatoč popularnom uvjerenju među njima je bilo i muškaraca. Bio je to epitet za one koji su odstupali od društvenih normi. Žene su ipak tome bile podložnije zbog tradicionalne uloge kuharice, travarice i čuvarice doma, te svoje ''krhkije'' prirode podložnije utjecaju tamnih sila - bar se tako smatralo.
Sablasna, ali vesela atmosfera
Zagrebačke male uske ulice, kule i palače noću su savršena kulisa za upoznavanje druge strane grada, o kojoj ne čujemo često. Cijela tura pažljivo je isplanirana, čemu smo i sami svjedočili dok smo prolazili mračnim ulicama osvijetljenim tek prigušenom svjetlošću uličnih lampa i napomenu: ''Nemojte se plašiti ako ugledate siluete na zidu''.
Edukativni i dokumentarni dio u kojem coprnica-voditeljica prepričava stvarne događaje i iznosi zanimljivosti o kuli Lotrščak, ''črnoj školi'' i mitovima o vještičjim zabavama, isprekidan je scenografskim prikazima.
Grupa tako prolaskom kroz park nailazi na vještice koja spravljaju napitak ili se pojavljuju iza ugla kako bi sudionicima same ispričale svoju priču, pa čak i gatale sudbinu.
Voditeljica ture nosi vještičji kostim, a svi sudionici nose vještičje šešire koji im se dodjeljuju na početku ture. Na pitanje jesu li ikada imali nezgodnih situacija zbog svoje sablasne pojave, Martina se smije.
''Bilo je nekoliko situacija gdje bi netko nešto dobacio, no mi imamo tu sreću da se Zagorka, koja je o tome pisala, smatra našom ikonom. Ljudi su se navikli na nas, a nije neobično ni da se s radošću pridruže našoj igri. Netko iz grupe znao bi se zezati pa upitati policajce na Gornjem gradu čuvaju li oni grad od neprijatelja, na što i oni prihvate igrokaz i spremno potvrđuju. Ljudi općenito stvarno dobro reagiraju i prelijepa mi je gotovo dječja spremnost grupe, kao i nasumičnih prolaznika da se uključe. Nerijetko se grupa u dobrom raspoloženju uhvati u kolo nasred križanja pa nešto i otplešemo. Možete zamisliti kakav je to prizor za prolaznike'', prepričava.
Priča o vješticama puno je više od toga
''Ovo nije samo priča o vješticama. Ovo je priča o ljudskim osjećajima, strahovima i čežnjama. Većina je ljudi u srednjem vijeku živjela u teškom siromaštvu i stanju stalnog rata. Ljudi, naročito u teškim vremenima kojima svjedočimo i danas, imaju potrebu interpretirati i vizualizirati opasnost na određen način kako bi se lakše obranili. U srednjem vijeku i u doba inkvizicije za to su služile vještice'', objašnjava Martina.
Priča je to i o nama, običnim ljudima koji u slučaju nevolje, tuge ili osobnih problema, ponekad očajnički tražimo rješenje na neobičnim mjestima.
Vješticama su se obraćali ljudi slomljenog srca, muškarci koji su htjeli pridobiti srce voljene ili djevojke koje su se očajnički htjele udati, majke koje su tražile lijek za bolesnu djecu i muškarci koji su naporno radili da prehrane obitelj.
''Nije bilo pravedno prema tim ženama što ih se tako izopačuje, ali da bismo danas, kao odgovorno društvo, naučili lekciju iz toga, mi moramo shvatiti zašto su se ljudi bojali vještica i zašto su ih napadali. Također, moramo osvijestiti onaj dio ljudske psihe koji uzrokuje strah i osudu te si priznati da smo nekad vrlo lako sami mogli biti prokazivači.''
Unatoč svemu, naše coprnice ne žele završiti u mračnom tonu, već za rastanak svojim gostima pripremaju poklone koje rade ručno, s puno ljubavi ''i malo magije'' – za uspomenu, ali i zaštitu od uroka.
''Neće svi sve upamtiti, ali to nije ni važno. Bitni su utisci koji ostanu. Nekad nas tijekom razgleda pozdravljaju ljudi koji su već bili na našoj turi i to nas stvarno veseli. Veliko nam je priznanje osjećati se kao sastavno tkivo grada.''
Saznajte zašto su Coprnice osvojile srca domaće i strane publike i rezervirajte svoje mjesto na turi Coprnica, Zagorkina pera ili neznanih zagrebačkih junakinja putem njihove službene stranice.
