Galerija
Još kao djevojčica je, kaže nam, sanjala da živi izolirano, izvan sustava, u nekoj kolibi na planini, i da se među ljude vraća tek kad objavi knjigu. Na neki način to sada i radi, živi uglavnom u svojevrsnoj izolaciji, jedino je koliba iz dječjeg sna negdje u međuvremenu – dobila kotače. Snežana je Ciklonomad – biciklom je do sada prošla pedesetak zemalja, prešla više od 120 tisuća kilometara. I objavila devet knjiga… ne računajući one dvije "iz prošlog života".
Zadnju godinu muva se po regiji, drži predavanja, gostuje na tribinama. Mi smo je ulovili u Beogradu, kamo se taman vratila s gostovanja u Banjoj Luci, noć prije nego što će krenuti za Zagreb, gdje će održati predavanje u Centru za Kulturu Trešnjevka u okviru Putničke klase, u četvrtak 25. rujna 2015. u 19 sati.
Ne putovanje, nego život
I kada je prije 14 godina kretala ne na putovanje, nego u život koji je izabrala, znala je da će biti teško. Ali nije to učinila stihijski, iz hira. Cilj je bio jasan, putovati, doživljavati, pisati. Bilo je to vrijeme u kojem "travel influenceri", kao model, još nisu postojali, govori nam Snežana.
“Znam da ljudi ne mogu napustiti sve i početi raditi ono što žele ako od toga ne mogu živjeti. Ja jesam mogla od toga početi živjeti zahvaljujući renti koju sad dobivala od stana. U početku je bilo strašno, dnevni budžet mi je bio 5-6 eura. Ali u trećoj sam godini počela zarađivati od pisanja – ja i jesam krenula po to, to je bio moj cilj, da idem po svijetu i živim od toga, od sadržaja koji radim – to je jako puno posla, ali meni je vrijedno.“
Kava pa dalje po planu.. ili ne
Dan na putu, ili običan dan u Snežaninom životu vrlo je dinamičan, iako počinje baš kao i većini nenomada: jutarnjom kavom, doručkom i provjeravanjem poruka i društvenih mreža. "Ponekad kad se probudim ne znam gdje sam, treba mi vremena da se sjetim, pogotovo ako sam tek stigla u novu zemlju.“ Treba joj sat, sat i pol da bude spremna za pokret. Vozi, razgledava, fotografira, razgovara s ljudima, mijenja planove (smije se), pa napravi kratku pauzu za ručak i onda ponovno okreće pedale.
Naravno, dan određuju mjesta kojima prolazi i dio svijeta u kojem se nalazi. Ako je u nekoj azijskoj ili južnoameričkoj zemlji vjerojatno će pojesti odmor u restoranu, u skupljim zemljama jest će "iz ruksaka". Inače ne voli duge stanke za ručak, ali ako je u tropima, potražit će hlad dok žega ne pođe, čitati ili slušati knjigu i lješkariti.
Ne prelazi dnevno velike kilometraže, priča nam, voli stati prije mraka da stigne pronaći neko lijepo mjesto za kampiranje – što se ne dogodi uvijek. Spremanje za noć oduzima dosta vremena: treba provjeriti okolinu, postaviti šator, pripremiti tuš, pa večeru. I ponovno provjeriti mreže, složiti i urediti materijal za objavu… Do 21 ili najkasnije 22 sata liježe – jer sutra je čeka naporan dan.
"Svijet je lijepo mjesto"
Na pitanje što je tjera okretati pedale odgovara jednostavno: "Pa ništa, lijepo mi je, naprosto to volim" i brzo dodaje da je kupila kajak i pakraft pa koje će iskoristiti u novozelandskoj dionici svojeg životnog puta. „Najljepše mi je u prirodi, kad se bavim outdoor aktivnostima.“ Uvijek su joj više odgovarali terenski poslovi, baš kao što joj život u gradu i rad u uredu nikada nije legao. „Naravno, kao i svi, radila bih nešto drugo kada bih morala… Ali ja sam sebi stvorila izbor.“
Snežana ne putuje da broji kilometre ili kvačice na listi zemalja. Ona putuje da razumije, a piše apsolutno neopterećena žanrom. Njezina prva knjiga "Zakotrljaj me oko sveta" križanac je ljubavnog i romana ceste, sljedeće su školski primjeri putopisa, s puno refleksije o sebi i svijetu, ali ne zazire ni od priručnika za kampiranje ili putovanja biciklom kojima će drugima pomoći svojim prebogatim iskustvom s makadama, putova i cesta.
... a ljudi su u globalu - dobri
Sa svakim novim danom, ona sve više voli i oduševljava se svakim kutkom svijeta u kojem se nađe. Oduševila ju je zapadna obala Amerike, nepregledna prostranstva i nevjerojatna priroda. U Nepal bi se, kaže, uvijek vratila, kao i u Tajland, Kambodžu, Laos. Turska joj je uvijek zanimljiva, a i Rumunjska čije ljepote nismo ni svjesni iako nam je nadomak ruke. „Ne nazivaju je bez razloga istočnom Švicarskom – zaista to i jest po prirodnim ljepotama…“
Sa svakim novim kilometrom - ona upoznaje i ljude. "Naučila sam da je svijet jako lijepo mjesto, da su ljudi uglavnom dobri i svugdje ćete naići one koji su spremni pomoći… U medijima se vidi samo ona loša strana čovječanstva, a zlo ima tu osobinu da se nametne jače od dobra, pa je onda upečatljivije, duže se pamti i jače odzvanja. Ima mjesta koja su strašna i gdje se događaju se strašne stvari – dovoljno je samo da spomenem Gazu… ali gledano u globalu – ljudi su dobri.“ A netko tko živi na cesti, u šatoru, na čitavom planetu, sama i izložena – to može tvrditi bolje od ikoga.
Živjeti od onoga što voliš, pogotovo na način na koji je izabrala Snežana, ona će prva potvrditi – nije nimalo lako. Ali ako ste dovoljno motivirani, ako vas to što radite ispunjava – vrijedi. "Svatko ima svoje, drugačije snove. Znam da ih ne mogu svi ostvariti na ovaj način, ali vi možete uvrstiti ono što volite, što biste željeli raditi – fotografiju, slikanje, što god to bilo, u svoju svakodnevicu, vi ćete biti zadovoljniji, život će vam automatski biti ispunjeniji, a onda ste po defaultu i – sretniji."
5 puta veće od Splita: Europsko "more plastike" koje se vidi i iz svemira
