Nedavno nam se naš fotograf Romeo Ibrišević javio sa Savudrije i romantičnog parkinga za brodove, a potom nestao. Zagledao se u ljepote Istre, bit će. Dani su prolazili i pitali smo se – gdje je on? Kao da je u zemlju propao…

Kad ono, čovjek stvarno u zemlju propao! Javlja se iz rudnika, sretan i punih usta: „Morate doći ovdje! Nema vrućine, a dobri domaćini i fina hrana!“

U društvu nasmiješenog gospodina Štefa Lehpamera sa šeširom, uživa u poznatom rudniku Sv. Barbara kraj Samobora. Sjede njih dvojica unutra kao gospoda - s pladnjem hrane ispred sebe. „Fina je ova greblica, trebate ju probati!“

Pa, hvala na pozivu, rado! Pogotovo jer je ova godina za samoborski kraj i gastro tradiciju slavljenička – no, idemo redom...

Zrno po zrno, greblica

Što je to greblica i kakve veze ima s rudnikom? Sve je počelo u malom mjestu Rude kraj Samobora…

Rudari su nekada naporno radili cijele dane u rudniku bez poštenog obroka. U trenucima gladi spašavala ih je ova pogača, gibanica, kolač, kako ju već želite zvati. Zapečeno tijesto nadjeveno sirom ili sirom s dodacima kao što su orah, kopriva, špinat ili lišće mladog luka, prenosilo se s generacije na generaciju, a s vremenom je dobilo naziv: rudarska greblica.

U Hrvatskoj je označena kao nematerijalno dobro, tj. ušla je na popis hrvatske nematerijalne baštine. A sada je doživjela novo, veliko poglavlje u svojoj dugačkoj povijesti: postala je zaštićeni europski brend i prvi je takav gastronomski proizvod u Zagrebačkoj županiji.

Ovaj status važan je zbog pojave različitih rudarskih greblica na tržištu koje nisu „originali“, ali i zbog ruralnog razvoja, jačanja turističke ponude, te prepoznatljivosti i identiteta mjesta.

Rudari su inače ponosni čuvari tradicije koji već 35 godina održavaju manifestaciju „Dani Rudarske greblice“, a sada vas pozivaju na ovogodišnju proslavu bogatiju za europsku medalju. Manifestacija se održava pred rudnikom sv. Barbara prvog vikenda u srpnju – dakle, 3. i 4. srpnja 2021. u Rudama.

Premda je recept javan i dostupan svima, najbolje greblice rade ponosni Rudari. Slično onome kad vam baka da svoj recept ali ga nikad ne pogodite do kraja jer fale bakine tople ruke i vješto oko 😉

Stoga se zaputite u selo Rude kraj Samobora, te pritom posjetite Pekarnicu Nikl gdje možete kupiti svoje primjerke. A uz njih odlično paše čaša domaćeg portugisca. Živjeli (rudari)!

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju