Galerija
S Domagojem Makom razgovarali smo o tome kako je nastala ideja, zašto ovakav koncept danas ima više smisla nego ikad i zašto BrickClub nije mjesto za svakoga – ali jest za one koji žele drugačiji, osobniji i intimniji način druženja.
Kako je izgledao vaš osobni put od prve ideje do gotovo završenog BrickCluba i u kojem ste trenutku shvatili da stvarate koncept koji u Zagrebu dosad nije postojao?
Koncept privatne mini kino dvorane, u kojoj sadržaj biraš sam - film, seriju, sportsko natjecanje ili velike televizijske događaje poput dodjele Oscara ili Eurosonga, poznat je u privatnim luksuznim vilama. No, upravo ta razina privatnosti i kontrole iskustva do sada nije bila dostupna svima koji takve prostore nemaju.
Ideja za BrickClub krenula je iz vrlo osobne potrebe: želje za prostorom u kojem možeš okupiti svoju, pažljivo odabranu skupinu prijatelja ili poslovnih partnera, bez buke, nepoznatih ljudi i bez osjećaja da večer moraš provesti na unaprijed zadani način. Kako sam postupno razrađivao koncept, postalo mi je jasno da takvo iskustvo ne postoji kao komercijalno dostupna opcija, ne samo u Zagrebu, nego ni u mnogim drugim gradovima.
U tom trenutku shvatio sam da ne gradimo još jedan bar ili obično kino, nego potpuno novi format privatnog prostora za doživljaj. BrickClub je nastao upravo na toj ideji: da tehnologija, luksuz, privatnost i sloboda izbora postanu dostupni izvan privatnih zidova, ali bez gubitka intimnosti i karaktera koji takve prostore čine posebnima.
Što vam je bilo najvažnije sačuvati od početne vizije do realizacije?
Najvažnije je bilo sačuvati osjećaj privatnosti i kontrole nad iskustvom. Od samog početka znao sam da BrickClub ne smije postati prostor u koji se „navrati“, nego mjesto u koje se dolazi s namjerom. Želio sam zadržati ideju da posjetitelji nisu publika, nego dio društva koje bira sadržaj, ritam i način na koji će provesti vrijeme.
Druga ključna stvar bila je dosljednost u kvaliteti. Od akustike i rasvjete, preko tehnologije i dizajna, do načina na koji će u konačnici posjetitelji doživjeti iskustvo. Svaki veći kompromis koji bi narušio doživljaj dugoročno bi razvodnio cijeli koncept te je upravo zato odabran sporiji ali promišljeniji put realizacije.
BrickClub se pozicionira kao privatni, intimni i ekskluzivni prostor za gledanje sadržaja. Zašto mislite da je upravo takav koncept danas potreban i kako se uklapa u suvremeni način života i druženja?
Mislim da je upravo suvremeni način života i promjena društvenih navika ključan razlog zašto je koncept poput BrickCluba danas potreban. Mlađe generacije sve manje doživljavaju tradicionalne klubove i barove kao centralno mjesto druženja. Istraživanja pokazuju da mnogi mladi preferiraju intimnija i kontrolirana druženja, poput kućnih okupljanja ili malih zajedničkih aktivnosti s prijateljima, umjesto gužve i buke klasičnih izlazaka u klubove i barove. Većina mladih radije organizira druženja kod kuće ili u manje javnim prostorima nego ide u noćne klubove, čiji je posjet u padu upravo zbog želje za udobnošću, sigurnošću i osobnim prostorom.
BrickClub postaje odgovor upravo na novu potrebu druženja: prostor u kojem ljudi nisu prisiljeni prilagođavati se masi, nego mogu sami definirati kako provode vrijeme s ljudima koji su im važni. BrickClub kombinira privatnost, kontrolu i kvalitetu iskustva s mogućnošću da gosti biraju sadržaj, bilo da gledaju film, prate sport ili organiziraju praćenje posebnog događanja. Upravo ta fleksibilnost i osjećaj pripadnosti manjim grupama je ono što odgovara aktualnim potrebama za smislenijim i intimnijim druženjima.
Koliko je prostor sam po sebi utjecao na razvoj ideje i identiteta BrickCluba te koliko je povijesni karakter zgrade oblikovao konačni koncept?
Prostor je od samog početka imao iznimno važnu ulogu u finalnom oblikovanju ideje, a bilo ga je izuzetno teško pronaći. Nije se radilo o tome da unaprijed imamo gotov koncept pa tražimo prostor koji će mu se prilagoditi, nego upravo suprotno, prostor je sudjelovao u razvoju ideje. Činjenica da se radi o dubokom ciglenom podrumu s lučnim stropovima i izloženom opekom, iz 1880. godine, omogućila je izoliranost i mogućnost kontrole svjetla i zvuka u potpunosti.
Povijesni karakter zgrade dodatno je definirao smjer. Umjesto da ga pokušamo sakriti ili nadglasati modernim intervencijama, odlučili smo ga ostaviti izloženim i interpretirati zajedno s modernom tehnologijom. BrickClub je upravo spoj između starog i novog, suvremene tehnologije i sadržaja smještenih unutar prostora koji ima svoju težinu, priču i kontekst. Upravo taj spoj, dao je dodatnu dubinu i ozbiljnost. Tko je davne 1880. godine mogao zamisliti da će, u podrumu koji je tada gradio, jednog dana posjetitelji pratiti multimedijski sadržaj u visokoj rezoluciji, uz surround zvuk i platno dijagonale gotovo četiri metra?
Koje ste sve izazove morali riješiti kako biste spojili povijesni ambijent s modernom tehnologijom i visokom razinom komfora, i u kojem vam je trenutku bilo najteže ostati dosljedan vlastitim standardima?
Najveći izazov bio je pronaći ravnotežu između povijesnog ambijenta i arhitektonskih te građevinskih rješenja od prije gotovo sto pedeset godina, te uvođenja suvremene tehnologije bez narušavanja vizualnog dojma prostora. Svaka intervencija morala je biti dobrano promišljena, diskretna i reverzibilna, a to je značilo puno dodatnog planiranja oko akustike, rasvjete, ventilacije i instalacija, jer ništa nije smjelo biti vidljivo u toj mjeri da naruši ukupni dojam, a istovremeno je moralo funkcionirati besprijekorno. Naravno, ovakav prostor neminovno traži i određene kompromise u gotovo svakom tehničkom rješenju koji su uspješno savladani.
BrickClub je zamišljen kao premium iskustvo. Kako ste pristupili formiranju cijena i hoće li ovaj koncept biti cjenovno dostupan široj publici ili se ipak obraćate užem krugu gostiju koji traže ovakav tip doživljaja?
Od samog početka bilo nam je jasno da BrickClub ne može i ne treba biti za svakoga. Riječ je o privatnom, premium iskustvu koje uključuje prostor, tehnologiju, komfor i personalizaciju, a takav pristup ima svoju vrijednost. Formiranju cijena pristupili smo maksimalno promišljeno, ne s ciljem da stvorimo ekskluzivu kroz cijenu, nego da osiguramo kvalitetu iskustva i održivost koncepta.
Cijena u BrickClubu ne formira se na bazi pojedinca već na bazi cijele grupe, a kada se ipak sagleda na bazi pojedinca, ona postaje racionalna i usporediva s drugim oblicima kvalitetnog druženja ili privatnih prostora. Nismo željeli stvoriti prostor koji je rezerviran isključivo za uzak, elitni krug, ali isto tako nismo htjeli razvodniti koncept kako bismo ga učinili masovnim. BrickClub se obraća gostima koji svjesno biraju ovakav tip doživljaja, ljudima kojima su privatnost, sadržaj i atmosfera važniji od klasičnog izlaska.
Kako zamišljate prve goste BrickCluba – kakva iskustva želite da ponesu sa sobom i po čemu biste voljeli da BrickClub ostane u njihovom sjećanju nakon prve posjete?
Prve goste BrickCluba zamišljam kao ekipu prijatelja koja je došla zabaviti se, bez kompliciranja. Želim da ponesu osjećaj da su imali svoj pravi movie night ili sportski dan, s kokicama, omiljenim pićem i ljudima do kojih im je stalo. Mjesto gdje su mogli biti potpuno opušteni, bez buke i ometanja, gdje su sami birali što gledaju i kako provode večer.
Volio bih da BrickClub u njihovim sjećanjima ostane kao prostor u kojem su zajedno stvarali svoje male uspomene, gdje su mogli biti baš onakvi kakvi jesu. Da kažu: „Ovdje smo imali super chill vibe i osjećali smo se kao kod kuće, samo malo posebnije.“
Kviz općeg znanja: Za odvažne istraživače i neumorne entuzijaste
