Galerija
U svakom kutku Venecije poželjet ćete ostati satima. Nakon posjeta, osjećam kako bih tamo mogla provesti mjesece, zato vam donosim savjete uz koje i u 48 sati možete dobiti najbolje od ove plutajuće divote, a pritom bez problema izdržati ritam.
1. Gdje se smjestiti?
Ljubitelji malih uličica vjerojatno će poželjeti spavati baš u centru Venecije što je zasigurno prekrasno. Na ovo kratko putovanje krenula sam s dvije prijateljice i mi smo se odlučile za nešto drugačiju opciju – jer znate... Bilo nam je bitno u 48 sati doživjeti najviše od Venecije.
Naš je autobus iz Zagreba imao posljednju stanicu u gradu Mestre, udaljen svega nekoliko kilometara od Venecije. Tamo smo stigle u petak navečer i bilo nam je važno imati smještaj u blizini autobusnog kolodvora. Također, bilo nam je važno da u nedjelju kada imamo bus za povratak u Zagreb imamo hotel u blizini kolodvora kako ne bismo stvari morale vući za sobom već ih samo neposredno prije ulaska u bus, pokupiti u hotelu i udobno se smjestiti za ipak nešto dulju vožnju doma.
No, nije to jedina prednost smještaja u gradu Mestre...
2. Kako se kretati Venecijom?
Od našeg hotela do ulaza u Veneciju (dalje više nije moguće ući motornim vozilima) dijelio nas je svega nekoliko autobusnih stanica. Po izlasku iz autobusa na Piazzale Roma imale smo opciju – nastaviti pješke ili kupiti kartu za brod. Kako nam je bilo izrazito bitno izdržati ritam i očuvati energiju za cijeli dan razgledavanja, odlučili smo se na vožnju brodom.
Ne tvrdimo da je uvijek tako, ali nažalost ne možemo pohvaliti osoblje hotela ili djelatnike na autobusnim kolodvorima. Činilo se kako baš nitko nema vremena podijelit s nama savjet koji bi nam boravak u Veneciji učinio ljepšim. Srećom, pripremile smo se i znale smo da je isplativije kupiti prijevoznu kartu od 20 eura koja vrijedi 24 sata i uključuje vožnju svim autobusima, brodovima pa čak i odlazak do živopisnih otoka Burano i Murano.
Neki će reći da nisi bio u Veneciji ako se nisi vozio gondolom. Mi ne mislimo tako. Brod je sasvim opravdana zamjena, a i izbjegavajući gondolu uštedjele smo 80 eura koje bismo potrošile za 40-minutnu vožnju malim kanalima.
Postoje priče o venecijanskim gondolijerima koji tijekom vožnje turistima pjevaju 'O sole mio, poznatu napolitansku pjesmu i time pojačavaju ugođaj, ali čini nam se kako je to samo priča – jer ih mi baš nigdje nismo čuli, a vjerujte, vidjeli smo ih na stotine.
Krenete li u istraživanje Venecije brodom ili kako ih tamo nazivaju vodenim autobusima (vaporetto) doživjet ćete prekrasnu polusatnu vožnju Velikim kanalom (Canal Grande) od Piazzale Roma do bazilike svetog Marka. I to smo doživjele na samom početku našeg izleta. Sreći nije bilo kraja. Na prvu sve u Velikom kanalu izgleda potpuno kaotično. Brodovi vrludaju, mimoilaze se s brodovima koji dolaze iz suprotnih smjerova. Svakog trena uz naš "veliki" brod prolaze male "gondole". Čini se kako bi ih vaporetto mogao potopiti, međutim one sasvim sigurno nastavljaju svoj put. Dojam kaotičnosti pojačavaju i glasni uzvici djelatnika na brodovima i na pristaništima koji nevoljko razgovaraju na bilo kojem drugom jeziku osim talijanskom. U cijelom tom "putničkom kaosu" sve zapravo funkcionira apsolutno savršeno. Nema čekanja, na svaku stanicu se stiže planirano. Sve je "po špagi".
3. Što jesti? Kamo sjesti?
Nisam jedna od onih koja će na TripAdvisoru pregledati što se sve nudi, kakva je gastro ponuda, kolike su cijene i gdje je doživljaj ovakav ili onakav. Mjesto na kojem poželim sjesti i jesti uvijek biram prema instinktu. I mogu reći da ovaj put nismo pogriješile. Jele smo tradicionalno - spaghetti carbonara. Pojavili su se neki napisi o tome da špageti ipak nisu talijansko tradicionalno jelo, ali mogu reći, u Italiji su savršeni.
U tradicionalnom, ili ipak netradicionalnom jelu uživale smo tik uz Veliki kanal s pogledom na most Rialto, jednu od najpoznatijih znamenitosti Venecije. I nismo potrošile brdo novca. U većini restorana cijene su zaista pristupačne. Svatko se može najesti, a da za to ne potroši više od 10 eura.
Ipak nešto više novca morate izdvojiti za popularno venecijansko piće Aperol Spritz te za kavu. Nimalo nam se nisu svidjeli konobari koji nakon 20 minuta sjedenja uz kavu stižu do stola, doslovno pogledaju u vašu šalicu kako bi procijenili koliko bi se dugo još mogli zadržati. Ako se u šalici nalazi nešto više kave, čak si dozvoljavaju da uzdahnu s neodobravanjem i kratkim komentarom na talijanskom izrečenim sebi u bradu.
Koliko god nas je Venecija mamila za daljnjim istraživanjem, uz toliko hodanja morali smo pronaći način kako da izdržimo ritam koji smo si zadale u dvodnevnom lutanju Venecijom. Ponijele smo i razne grickalice i voće, ali srećom nismo zaboravile ni ono najvažnije – Jana vitamine koja su nas dodatno osvježili jer nam se suludim učinila cijena bočice vode koja na raznim kioscima iznosi od tri eura naviše.
4. Što vidjeti?
Iz mnogih dijelova Hrvatske, pogotovo iz Zagreba, nije neuobičajeno izlet u Veneciju odraditi u jednom danu. Međutim, prednost dvodnevnog putovanja je u tome što Veneciju možete doživjeti i danju i noću. Sve što ste razgledali po danu, tijekom noći poprima posve drugi oblik. Najmanje što možemo reći - čarobno je.
Bazilika svetog Marka zaista je impozantna građevina, prepuna detalja u koje vrijedi satima gledati tijekom dana. U njezinu unutrašnjost nismo ušli. Redovi su u „ne sezoni“ također nepregledni i na to bismo potrošili previše vremena. Trg svetog Marka mjesto je koje također vrijedi vidjeti i danju i noću. Tijekom dana sve vrvi turistima i golubovima, a navečer, mjesto „oblači novo ruho“. S terasa kafića širi se zvuk klasične glazbe koju uživo izvode glazbenici na različitim instrumentima. Od klavira, violine do udaraljki.
Još jednom se naša jednodnevna prijevozna karta pokazala kao savršen izbor. S tom kartom smo tijekom dana stigli posjetiti i otok Burano. Murano je otok s tvornicom proizvodnje poznatog murano stakla, a Burano je otok poznat po čipci i šarenim kućicama. Do Burana treba nešto više od pola sata vožnje brodovima. Presjeda se čak tri puta, ali opet, u „ludoj kaotičnosti“ sve funkcionira savršeno pa ni presjedanja ne predstavljaju nikakav problem.
Burano je maleni otok u venecijanskom arhipelagu i moguće ga je propješačiti cijelog. Svaka kućica na otoku ima svoju boju i iako je baš svaka drugačija, opet je sve savršeno skladno. Na tom smo mjestu pomalo zavidjeli ljudima koji tamo žive. Gledajući ih kako stavljaju ispred kuće sušiti rublje, pomislili smo da ta svakodnevna aktivnost ipak ima više čarolije na ovom otoku.
Kao što i na početku piše, svaki kutak Venecije zaista ima poseban šarm i vrijedi se zaustaviti na svakom romantičnom mostiću ili uskoj uličici. Lokacije koje morate vidjeti su bezbrojne pa je najbolja preporuka da se izgubite i prepustite ulicama Venecije.
5. Što treba znati?
Venecija je grad koji 'pluta' na drvenim potpornjima. To svi znaju, međutim drugačije se odnosite prema tom gradu kada te drvene konstrukcije vidite na svoje oči. Zašto baš drveni balvani? Zato jer drvo u moru poprima čvrstoću betona. Iako se takav način gradnje činio djelotvornim, Venecija se suočava s velikim problemom - utvrđeno je da sjeverni dio Venecije tone 2 -3 milimetra, a južni 3 - 4 milimetra na godinu.
Također, dodatan problem je podizanje razine mora. Ako Veneciju posjetite u vrijeme niske razine mora na fasadama kuća uočit ćete koliko ih je more uništilo za vrijeme plime. Dovelo je to do toga da su brojne obitelji potpuno napustile prizemlja i žive samo u gornjim dijelovima kuća.
I sve to, nažalost, dio je priče o Veneciji. Ali ne umanjuje to njezinu ljepotu. To je samo podsjetnik koliko moramo paziti na okoliš i podsjetnik na poštovanje koje ova „kraljica Jadrana“ sigurno zaslužuje.
