Mangan je najtraženiji proizvod u gradiću Chiatura na zapadu Gruzije. Zbog ovog minerala dobar dio stanovništva radi u lokalnim rudnicima do kojih nije lako doći jer je grad izgrađen u dubokom klancu.
Da bi došli na posao, rudari su se na početku 20. stoljeća uspinjali po neoznačenim stazama, što je smanjivalo njihovu produktivnost. Upravo zato gradske su vlasti 1954. godine pustili u promet rašireni sustav žičara koje su radnike direktno vodile do rudnika.
Da biste danas došli autobusom do rudnika, potrebno je voziti se oko pola sata. Sa žičarom ste tamo za svega par minuta. To je glavni razlog što je žičara još uvijek traženo prijevozno sredstvo, iako ne izgleda i kao najsigurnije.
Po svemu posebna europska država: Uzbudljivo putovanje koje ne morate otplaćivati na rate
Zbog ofucana i dotrajala izgleda kabine na čeličnoj užadi imaju nadimak metalnih lijesova, iako u upravi tvrde da je vožnja potpuno sigurna.
Povrh svega, ne naplaćuje se karta pa stanovništvo radije bira taj tip prijevoza od autobusa čiji vozni red i nije najredovitiji.
Lokalne vlasti ovoga su ljeta zatvorili glavnu liniju žičare zbog obnove, no nekolicina njih još uvijek je u pogonu.
Kako to izgleda kada se vozite u ovakvoj žičari, pogledajte u videu Wall Street Journala.
