Galerija
Našoj dragoj kolegici Eleni Grassi slegli su se dojmovi s putovanja u fenomenalnu Kubu pa nam je rado odgovorila na sve ono što nas zanima prije nego li se i mi upustimo u avanturu na drugom kraju svijeta...
Pretpostavljamo da si na Kubu letjela ;) pa nas zanima otprilike koliko je avionska karta, ima li nekih još caka u smislu skrivenih pristojbi, odakle si letjela i koliko traje let?
Let je bio iz Zagreba, s jednim presjedanjem u Amsterdamu. To je ujedno bio i najbrži let do Havane koji je ukupno trajao oko 14 sati (nešto kraće u povratku) – krenuli smo iz Zagreba u 8 sati ujutro, a tamo stigli u 17 sati po lokalnom vremenu. Povratna karta je bila 5.500 kuna, ali ako se kupi dovoljno rano i ako se leti s obližnjih aerodroma može se proći i jeftinije. Nama je bilo važno da put traje što kraće kako bismo tamo imali što više vremena.
Je li potrebna nekakva viza za Kubu?
Za Kubu je potrebna viza, ali procedura nije poput one za Ameriku. Može se nabaviti i u jednoj lokalnoj putničkoj agenciji, ali mi smo je kupili online za 24 funte i stigla nam je kućnu adresu u roku 5 dana. Vizu je potrebno imati sa sobom do izlaska iz zemlje.
Koji je period godine najbolji za posjet Kubi (da ne naletimo na uragane, monsune, poplave…)? Kada su najugodnije temperature i kolike su?
Kubu je najbolje posjetiti u periodu od listopada do svibnja, tada su kod njih suha razdoblja, bez velike vlage, i temperature su nešto niže nego one u ljetnim mjesecima. Niže je zapravo relativan pojam – oko 30 stupnjeva, koji su nas pratili svih 10 dana, za nas je bilo i više nego dovoljno da se kupamo, no Kubancima je to ipak prehladno. Na trenutke smo se osjećali kao Britanci kada dođu u Hrvatsku i hodaju u japankama dok smo mi još uvijek u jaknama.
Što obavezno ponijeti na Kubu?
Na Kubi se malo toga može kupiti. Trgovine su, za naše pojmove, gotovo prazne i nude samo osnovne potrepštine. Krema za sunčanje, aktivni ugljen i tablete za glavobolju, mali kišobran (za svaki slučaj) i adapter za struju. Na svaki izlet obavezno nositi duge rukave ili marame – sunce je jako i velika je vjerojatnost da ćete izgorjeti, ako se ne zaštitite. Šešir ne morate gurati u kofer, tamo ćete ga moći kupiti za male novce i poklonite ga domaćinima prije povratka.
Također, Kuba je siromašna zemlja i velika je vjerojatnost da će vas netko tražiti da mu poklonite nešto što imate na sebi (naočale, kapu, maramu…). Ako imate mjesta u koferu, ponesite (ljetnu) odjeću koju više ne nosite, testere šampona i sapuna, školski pribor, žvakaće (to im je hit) – uvijek u torbi imajte nešto čime možete uveseliti djecu koju ćete sretati putem.
Eksterna baterija za mobitel je također poželjna.
Što obavezno ponijeti s Kube?
Puno doživljaja, po mogućnosti i neka nova poznanstva. I naravno, cigare i koju bocu ruma koji je tamo nezamislivo jeftin.
Kako se obući, što sve spakirati?
Za tamo je potrebna lagana odjeća jer je preko dana dosta vruće. Za navečer je dobro imati duge hlače (laganije) i koji dugi rukav – u Havani nam to nije trebalo, ali u Trinidadu je navečer znalo zapuhati. Dobro je imati tanku košulju dugih rukava, ili neku maramu, da vas zaštiti od sunca preko dana. Pokrivala za glavu su nužna, ali mogu se nabaviti i tamo. Kupaći i ostala oprema za plažu je obavezna, ali po gradu preporučam hodati u zatvorenim cipelama – čistoća ulica im nije prioritet.
Obavezno ponijeti sve što vam treba za osobnu higijenu i puno maramica za dezinfekciju ruku. Također, simbolični poklon za domaćine.
Koliko dana si provela na Kubi i gdje si sve bila, što si vidjela?
Planirajući 11 dana putovanja, htjeli smo da bude kombinacija turističkog razgledavanja i odmora. Iako smo inicijalno imali želju posjetiti nekoliko gradova, na kraju smo ih reducirali na Havanu i Trinidad, i po meni je to idealna kombinacija.
Poletjeli smo rano ujutro iz snijegom prekrivenog Zagreba, a na aerodrom José Martí sletjeli smo u 17 sati po njihovom vremenu. Slika Kube, koja nas je pratila narednih 11 dana, dočekala nas je već na aerodromu – vrućina, palme i brujeći oldtimeri svih mogućih modela i boja. Prvih pet dana proveli smo u Havani, smješteni u kolonijalnoj kući izgrađenoj 40-ih godina, samo par blokova od Malecona, najpoznatijeg gradskog šetališta. Kuća je bila smještena u dijelu Centro Havana koji je prava slika života u tom gradu. Naši su susjedi većinom bili lokalci, a svaka šetnja do najužeg centra bila je upoznavanje sa životom Kubanaca – sami pogled na male kvartovske tržnice, lokalne brijačnice i zalogajnice odaju puno, a kada padne noć, pogledom možete zaviriti i u njihove domove jer vrata rijetko tko drži zatvorenima.
Prvi smo dan posvetili opuštenoj šetnji Maleconom do trga Plaza Vijeja, parka Parque Central i Capitolia, Muzeja revolucije. Kako smo se bližili centru, Kubance su na ulicama polako zamjenjivali turisti, a grmljavinu oldtimera zvuci latinoameričke glazbe. Popodne smo se rozim kabrioletom, kao pravi turisti, zaputili prema kvartu Vedado, s pogledom na more.
Prije odlaska na Kubu puno smo čitali o njihovim plažama i kristalno čistom moru pa smo se odmah sutradan uputili na Playas de Este nedaleko od Havane, s polazištem u Parku Central. Nekoliko je to uzastopnih pješčanih plaža koje su nadmašile naša očekivanja – tirkizno more, ugodni pijesak, prekrasne visoke palme… prava idila, a na dijelovima gotovo da i nije bilo ljudi. Večer smo proveli u Fabrica de Arte Cubano, FAC – nekadašnja tvornica koja je pretvorena u kompleks moderne umjetničke galerije, noćni klub i restoran, fascinantno mjesto na kojem se okupljaju urbani mladi Kubanci. Ovo nemojte propustiti!
Treći dan odlučili smo collectivom otići na izlet u Vinales. Potpuno nepripremljeni, stigli smo u možda najljepši gradić koji smo na Kubi vidjeli, i zaputili se u potragu za turama po dolini duhana. Nakon prave eksapade ulazaka u tuđa dvorišta, sporazumijevanja na talijansko-englesko-španjolskom, uspjeli smo pronaći vodiča s kojim smo, u šestosatnom obilasku na konjima, prolazili kroz plantaže duhana i gledali kako se prave kubanke, pili rum, sisali sok iz šećerne trske i jeli friško ubranu guavu. Tu smo večer neplanirano i prespavali u Vinalesu koji je iznimno gostoljubiv gradić.
Nakon povratka u Havanu, sljedeća postaja bio je Trinidad, gradić pod zaštitom UNESCO-a i vjerojatno prva slika koju imamo kada pomislimo na Kubu. Kućice u kolonijalnom stilu, u svim mogućim nijansama, s glazbom na svakom kutku i lokalcima kojima je konj uobičajeno sredstvo prijevoza. Grad je mali i može ga se prijeći u samo jednom danu, ali nudi pregršt sadržaja – od zanimljivih kafića i restorana, do izleta na okolne otoke i nacionalne parkove. Na dva takva smo se odlučili i mi. Otok iguana mali je otočić na tirkiznom karipskom moru koji je poznat po velikom broju friendly iguana koje na otočiću žive. Naviknule su na ljude i vole žicati hranu, a zauzvrat će vam dozvoliti da ih podragate. Drugi izlet bio je nešto manje udoban jer smo se vozili u starom ratnom kamionu do obližnjeg nacionalnog parka, ali šetnja kroz (gotovo) džunglu i prizori vodopada i jezera koji su nam se najednom otvorili pred očima nešto je zbog čega na ovaj izlet definitivno treba otići!
Trinidad je zapravo bilo mjesto u kojem smo se najviše odmarali. Upravo zato što je grad tako malen, nema žurbe, a u blizini se nalazi i prekrasna pješčana plaža Ancon koja je idealna za chillanje. Zanimljivost ovog grada je svakako i noćni klub La Grotta, disko napravljen u pravoj pravcatoj špilji, a na kubansku rubmu i živu glazbu možete naići doista na svakom koraku.
Jesu li mitovi o najsretnijim ljudima istiniti?
Ne znam jesu li najsretniji, ali mogu reći da, u nedostatku modernih distrakcija, njeguju nešto što kod nas polako izumire – druženje bez ekrana. U Havani smo imali sreću pa smo bili smješteni u dijelu s malo turista, a puno lokalaca. Kada bi palo sunce, ulice bi umjesto automobila ispunili ljudi, kolektivno su izlazili na ulice i družili se. Najljepše je bilo gledati klince kako igraju baseball ili gumi-gumi, ili starije kako su zadubljeni u domino ili šah… Toga kod nas više nema, nažalost.
A oni o jednim od najsiromašnijih?
Kuba je najsiromašnija zemlja u koju sam dosad putovala, ali ima i siromašnijih. Sreća na licima djece kad im dijelite najobičnije flomastere istovremeno uveseli, ali i malo rastuži.
Što si naučila od Kubanaca i je li primjenjuješ to kod kuće otkako si se vratila?
Ajmo reći da sam osvijestila koliko lagodno živimo i koliko to uzimamo zdravo za gotovo. Također, osvijestila sam koliko je internet anti-socijalni faktor – tamo gdje ga nije bilo ljudi su bili fokusirani jedni na druge, tamo gdje je, svatko je bio izoliran, u svom online svijetu. Zaključili smo, u šali, da je wifi na Kubi najtraženiji opijat ;-)
Koja riječ ili rečenica savršeno opisuje Kubu?
Zemlja palmi, glazbe i oldtimera. Na Kubi je glazba prozor u svijet, ali na naše malo razočarenje – kada se udaljite s turističkih lokacija, umjesto tradicionalne glazbe, sa svakog ugla trešti reggaeton.
Što si sve probala na Kubi? Što preporučuješ?
Mojito, naravno :) Kokteli su im dobri i jeftini. Od hrane, svidjelo mi se njihovo tradicionalno jelo ropa vijeja i pohane banane kao prilog. Naravno, morate probati kubanke, rum, kubansku kavu… Iako na prvu djeluje pretjerano turistički, vožnja starim cabrioletom je dosta kul.
Kakve su cijene? Pivo, rum, ručak, prijevoz…
Valuta koju turisti na Kubi koriste je CUC (1 CUC= 1 dolar). Cijena vode je oko 1 CUC, glavno jelo u restoranu je od 8 do 10 CUC-a, ali tapasi i kokteli su povoljni. U Vinalesu smo, recimo, pili mojito za 1 CUC, inače je prosjek oko 3 CUC-a.
Kojim prijevoznim sredstvom putovati po otoku? Cijene?
Taxi colectivo, definitivno. Riječ je o taksijima koji voze i unutar gradova (zaustavite ga na cesti), ali i između gradova (stoje na autobusnim stanicama) i najbolji su za međugradsko putovanje. Cijela filozofija iza colectiva je ta da taxi kreće onda kada se napuni putnicima koji idu u istom pravcu. To znači da ćete nekad čekati na polazak, ali u svakom ćete slučaju stići brže nego autobusom, a za iste novce. Naravno, morate se cjenkati, a najbolje da unaprijed provjerite koliko košta autobusna karta za željene destinacije i spuštate cijenu taksiju dok ne dođete na tu (nemojte popuštati i budite samouvjereni, oni se vole cjenkati). Nemojte očekivati veliki komfor, klimu ili dovoljno mjesta za udobno sjedenje, ali colectivo je super prilika za upoznati nove ljude i čuti različite priče lokalaca (ako razumijete španjolski).
Možeš li nam ukratko isplanirati dva tjedna na Kubi? Htjeli bi vidjeti sve, malo odmarati, malo više plesati i najviše guštati po autentičnim mjestima s dobrom hranom i jeftinim rumom…
Postoji još nekoliko gradova na Kubi koje bismo, da smo išli na dulje, sigurno posjetili. Cienfuegos, Santa Clara neki su od njih. Jedino što mi se nikako nije činilo kao dobra ideja su resorti poput Varadera koji su lišeni svakog lokalnog duha i prepuni turista.
Što se autentičnih mjesta tiče, svugdje ih se može naći. Ponuda hrane svugdje je manje-više ista, a kokteli dobri i jeftini. Mi smo se i ovaj put najviše vodili TripAdvisorom kada su u pitanju restorani.
Što te još moramo pitati?
Put je dobro što detaljnije isplanirati prije polaska, skinuti offline mapu i na neki način cijelo putovanje imati spremno na telefonu jer interneta – skoro pa nema. Ima ga na određenim mjestima, za što u specijaliziranim trgovinama, hotelima ili turističkim kafićima (La Floridita) morate kupiti bon. 5 CUC-a za sat vremena interneta koji ne morate potrošiti odjednom. Wi-fi spotove ćete lako primijetiti – mjesta su to s puno ljudi koji bulje u svoje telefone. No, veza zna pucati ili biti spora pa se nemojte oslanjati na to.
Tips&tricks:
- Iz zemlje se smije ponijeti kutija cigara (20 komada) i dvije boce ruma. Moguće da će vas u Zagrebu na carini pitati nosite li rum ili cigare, ali mi generalno nismo imali problem.
- Kubanke je najbolje kupiti u specijaliziranim trgovinama, nikako na ulici, a čak ni u dolini duhana.
- Rum se može kupiti u trgovini mješovitom robom. Suvenire nemojte kupovati na aerodromu – skuplji su i lošiji je izbor.
- Novce je najbolje razmijeniti u banci u gradu, nemojte odmah razmijeniti sve što imate jer ćete, ako ne potrošite lokalnu valutu, morati mijenjati natrag u eure pa ćete dio vrijednosti izgubiti.
- AirBnb ima odličnu ponudu smještaja koji je vrlo jednostavno i pouzdano rezervirati.
- Tradicionalni doručak počinje s voćem, nakon čega se jedu jaja. Uz to se servira cijeđeni sok od lubenice, ananasa, guave ili papaje. Servira se kava i čaj.
- Hrana generalno nije neki hit, ali ponuda u trgovinama je takva da će vam jednostavnije biti jesti u restoranu. Jede se puno svinjetine i piletine, tipični prilog je riža s grahom. Jastozi su skuplji od svega ostalog, ali ipak jeftiniji nego kod nas.
Ako vaši domaćini pružaju takvu uslugu, pokušajte dogovoriti da vam pripreme domaću, tradicionalnu večeru. Bit će jeftinija, a puno finija nego u restoranu. Gazirani sokovi u limenkama (limeta i ananas) su zapravo dosta dobri. Šunka im je nešto poput našeg sendvič nareska, pa ako volite…
Kad se vraćaš?
Uh, ima previše zemalja koje želim posjetit da bi se negdje vraćala dvaput. Iako, voljela bih.
