S povratkom proljeća vraćaju nam se i rode, a prizori njihovih gnijezda u koja se vraća život s juga podsjećaju nas na staru poznatu priču o Klepetanu i Malenoj. Priča o ovim rodama nije samo ljubavna – ona pokazuje kako svatko od nas može mijenjati svijet tako da počne od svoga dvorišta. Priča je to o dobrom glasu koji se čuje sve do Libanona, i dobro dođe podsjetiti se s vremena na vrijeme.
Za početak, podsjetimo kako je sve krenulo. Ozlijeđenu rodu Malenu je u Brodskom Varošu pronašao i o njoj skrbio umirovljenik Stjepan Vokić, a svake godine cijela Hrvatska iščekivala bi romantičan povratak njenog dragog Klepetana s dalekog juga.
No, migracije ptica nažalost nisu tako romantične kako se na prvu čine. Uzrok ne leži samo u opasnim prirodnim uvjetima kroz koje prolaze, već i u ljudskom djelovanju. Jedno takvo „minsko polje“ u nebesima nalazi se iznad Libanona gdje mnogi vole loviti ptice i gdje je već tako stradao Klepetanov prijatelj Tesla. Premda je lov na ugrožene ptice koje migriraju u Libanonu zabranjen od 1990-ih, ilegalni lovci i dalje ugrožavaju živote i opstanak nekih vrsta.
Zbog toga je 2017. godine skrbnik Stjepan Vokić snimio video poruku libanonskom predsjedniku Michelu Aounu. U videu ga je zamolio da spriječi ubijanje ptica selica.
''Iako mu na putu prijete žeđ i glad, najopasnija je ruta od 200 kilometara preko Vašeg Libanona. Ove godine u Libanonu je stradao i Klepetanov drug iz jata - rodan Tesla. U mojoj državi vjeruje se kako rode donose nov život. Pomisao da se jednog dana, jednog proljeća, one više neće vratiti, plaši me više od svega…'', objasnio je. Uz video poruku, poslao mu je i pismo, te Klepetanovo pero uz napomenu: "…jer vjerujem da je pero jače od mača."
Libanonski mediji te brojne udruge za zaštitu ptica prenijeli su ovu poruku, a predsjednik Libanona pokazao je sluh i javno objavio fotografiju na kojoj drži pismo i pero. „Treba postojati mirovni sporazum između čovjeka i drveća, između čovjeka i ptica“, rekao je. Njegova kćer je s predstavnicima udruga za zaštitu životinja i organizacije lovaca postigla dogovor o nadzoru aktivnosti lovaca i najstrožem kažnjavanju onih koji će kršiti odredbe...
Udruge za zaštitu životinja otada su promatrale svaki predsjednikov korak i nadzirale ovaj proces. „Ptice ne pripadaju nijednoj naciji, ali je dužnost svih nacija da ih štite. Naše oči uprte su u libanonsko proljeće s nadom“, pisali su mu. Premda nije uvijek išao „kao po loju“ i još je dug put pred nama, podsjetili su predsjednika na važnost obećanja koje je dao. A nama ostaje inspiracija da svatko može pokrenuti promjenu kada krene iz vlastitog dvorišta…
