Na Manhattanu, u četvrti Tribeca, na adresi Ulica Thomas 33, nalazi se vrlo neobičan neboder. Izgrađen od betona i ružičastog granita, pozornost prolaznika ne privlači samo zbog svog izgleda inspiriranog arhitekturom Bauhausa, koji odudara od artdekoovskog lica Manhattana, nego i zbog toga što čitavom visinom od 160 metara – nema niti jedan prozor. Tek na polovici i na vrhu nebodera ravna se fasada otvara ventilacijskim otvorima kroz koje možete, ako ste dovoljno blizu, čuti strujanje zraka.
Zgradu je projektirao arhitekt John Carl Warnecke, a građena je između 1969. i 1974. za AT&T (American Telephone and Telegraph Company) te je bila jedno od najvažnijih telekomunikacijskih čvorišta u SAD-u. Zgrada se zato dugo nazivala jednostavno "zgradom AT&T-a" ili "Long Lines Building" - prema prepoznatljivim vertikalnim linijama na fasadi. Danas se najčešće naziva jednostavno - po adresi.
Dva su razloga zbog kojih zgrada nema prozore. Prvi je da bi se izbjeglo pregrijavanje telekomunikacijske opreme, a drugi je sigurnosne naravi. Namjena je utjecala i na sam izgled zgrade, ne samo na nepostojanje prozora.
Naime, zbog telekomunikacijske opreme i katovi su gotovo dvostruko viši nego što je uobičajeno, čak pet i pol metara, pa zgrada ima "samo" 29 katova, a struktura se odlikuje iznimnom nosivošću. Sam arhitekt Warnecke napisao je da neboder nije izgrađen za ljude, nego za strojeve. Projektiran je da bude potpuno siguran u slučaju nuklearnoga napada, a osim što bi telekomunikacijski i telegrafski strojevi mogli nastaviti s radom, u zgradi bi 1500 ljudi moglo biti potpuno samodostatno čak dva tjedna – zgrada ima vlastitu vodu i plin te zalihe hrane.
Telefonska centrala AT&T-a iselila se iz zgrade 1999., a danas neboder još uvijek koriste lokalni operateri za svoje centrale, dok su ostala područja zgrade navodno podatkovni centar visoke sigurnosti.
No mnogi su radnici koji su radili na održavanju grade i u dvijetisućitima progovorili u javnosti o zaključanim prostorijama u koje im je pristup bio zabranjen.
Za Long Lines dugo se spekuliralo da je jedno od najvažnijih nadzornih mjesta američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) s kojega se prate telefonski pozivi, faksovi i internetski promet. Istraživačka medijska agencija The Intercept došla je do tog zaključka spojivši javne zapise i račune s dokumentima i podacima koje je otkrio zviždač NSA-a Edward Snowden. Prema izvješću The Intercepta iz 2016., zgrada u Ulici Thomas 33 funkcionira kao "špijunsko središte NSA-a u New Yorku, skriveno naočigled", a kodno ime za zgradu je Titanpointe.
Originalni Warneckeovi arhitektonski crteži pokazuju da je neboder originalno nazvan "Projekt X", a tajni dokumenti koje je otkrio Snowden sugeriraju da je bio postaja za špijuniranje najmanje 38 zemalja, Ujedinjenih naroda, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, o čemu je uz The Intercept pisao i The New York Times.
Redatelj Henrik Moltke i dokumentaristica Laura Poitras, dobitnica Pulitzera također nagrađena i Oscarom za film "Citizenfour" o Snowdenu, snimili su zapaženi krati film Projekt X o toj tajnovitoj zgradi. Laura Poitras, naime, bila je jedna od troje ljudi kojima je Snowden vjerovao.
Ni AT&T ni NSA, naravno, nisu se očitovale o svojoj povezanosti, ali kada zgradurina na adresi Ulica Thomas 33 u sumraku jednostavno nestane s horizonta i postane tek tamna sjena, sve o čemu se nagađa postaje malo stvarnije.
