Kefalonija, najveći jonski otok, poznata je po svojim plažama, vinogradima, arheološkim nalazištima, crkvama i samostanima, ali ima i svoju divlju stranu: šume, planine, špilje i strme litice…
A stoljećima je skrivala i dvije čarobne geološke priče: jezero Melissani i špilju Drogarati. Obje se nalaze u blizini Samija, slikovitog obalnog gradića smještenog 25 kilometara od glavnog grada Argostolija. Iz ovog šarmantnog mjesta, s lijepom šetnicom sa šarenim kafićima i popločanim ulicama, doslovno s plaže možete odšetati u podzemlje i zaviriti u nevjerojatan svijet koji je tisućama godina nastajao u mraku.
Jezero nimfi
Jezero Melissani, golemo podzemno jezero okruženo galerijom stalaktita i obasjano prirodnim svjetlom kroz kružni otvor na svodu, sigurno je jedno od najatraktivnijih jezera na svijetu. Iako ga spominje i Homer u Odiseji (naziva ga „skloništem duša“), ono je otkriveno tek 1951. godine, a otvoreno za javnost 1963., kada je prokopan tunel koji omogućuje pristup brodićem.
Jezero je dobilo ime nakon što su arheolozi 1951. i 1962. godine na otočiću u njegovoj sredini pronašli artefakte s prikazima nimfe Melisanti i boga Pana iz 3. i 4. stoljeća prije Krista. Prema legendi, nimfa Melisanti se utopila u ovom jezeru jer joj Pan nije uzvraćao ljubav. Nesretna priča nadjenula je "Jezeru nimfi" Melisantino ime.
Špilja Melissani sastoji se od dvije prostorije koje razdvaja otočić. Prva u visokom svodu ima veliki kružni otvor koji je nastao urušavanjem i kroz njega ulazi prirodno svjetlo. Druga prostorija je špilja s lučnim svodom i brojnim stalaktitima i stalagmitima koji se stvaraju oko dvije tisuće godina i tvore nevjerojatne oblike. Voda jezera je boćata i ledena, a razina jezera viša je za metar od razine mora, iako je od mora udaljeno tek petstotinjak metara.
Oko podneva za sunčanih dana jezero Melissani poprima nestvarnu, gotovo neonsku tirkiznu boju, a čitava špilja otkriva se kao veličanstveni hram prirode. Voda jezera je savršeno bistra, pa se vidi dno 40 m ispod površine. Iz njega izrastaju visoki zidovi prirodnih reljefa i skulptura po kojima trče sjene i vode pogled do magičnog otvora na vodu koji - doslovno - otvara podzemlje Suncu. Ići i doživjeti.
Pjesma iz podzemlja
Špilja Drogarati još je jedno remek-djelo prirode koje je nastajalo milijunima godina i stalno se mijenja. Špilja je otkrivena prije tristo godina kada se nakon potresa otvorio ulaz, a za javnost je otvorena tek 1963. Špilja je duboka oko 60 metara, ima stalnu temperaturu od 18 stupnjeva i predstavlja rijedak geološki fenomen s izvanrednim formacijama stalaktita i stalagmita starima oko 150 milijuna godina.
Iako speleolozi vjeruju da je špilja povezana s drugim morskim špiljama u blizinu, za sada su poznata samo dva dijela špilje. Dugačkim hodnikom dolazi se do Kraljevskog balkona, prirodne platforme stalaktita koji lijepo reflektiraju svjetlost. Najveća prostorija u špilji, Sala Apotheosis ima 900 metara kvadratnih i - izvrsnu akustiku. Prilikom svog posjeta špilji to je primijetila i Maria Callas i poželjela tu održati koncert… i to je bio samo prvi u nizu. Ova fantastična prirodna dvorana može primiti 500 ljudi i ugostila je mnoge umjetnike. „Jedinstveni ambijent“ za koncerte dobio je sasvim novo značenje.
Bijeg od svega i svih: Jeste li za odmor na litici visokoj 500 metara?
