Nakon prvog zalogaja, već za nekoliko sekundi zubobiljka koja se koristi kao začin počet će djelovati: u ustima ćete osjetiti obamrlost i trnce, a primijetit ćete i kako vam se skuplja slina, baš kao nakon što pojedete ljutu papričicu. No za razliku od nje, zubobiljka lagano hladi, ali kao i papričica, vuče na još jedan zalogaj.
Prirodna anestezija, odnosno obamrlost te brazilske biljke podsjeća na sečuanski papar, ako ste ga ikada stavili u usta i prožvakali. Nakon žvakanja zubobiljke sluznica se djelomično paralizira i olakšava zubobolju pa otuda i ime, a u narodnoj medicini se koristi i protiv upala grla, infekcija desni, sprečavanje tegoba želuca i crijeva te olakšavanje nadutosti. Budući da ublažava napetost mišića i navodno pegla bore, naziva se i biljnim botoksom.
Osim za liječenje, zubobiljka postaje sve popularniji začin, osobito u Brazilu, otkuda i potječe. Acmella oleracea zbog svojeg karakterističnog djelovanja ima na desetke nadimaka diljem svijeta (poput električne tratinčice), a izgleda poput korova.
Tijekom ljeta se pojave žuti cvjetovi što podsjećaju na čupave gumbiće. Upravo ti cvjetovi sadrže najveću koncentraciju spoja koji je odgovoran za anestezirajući učinak: masnu kiselinu koja se naziva spilantol.
Donedavno je ova biljka bila gotovo nepoznata izvan Brazila, gdje je sastavni dio tradicionalnih jela poput tacacáe, kisele juhe od kozica, a u posljednje vrijeme se pojavio i trend kombiniranja zubobiljke s cachaçom, žestokim pićem od šećerne trske koje zaštitni znak te zemlje. Zbog svojeg zanimljivog djelovanja sve je popularnija i prilikom pripreme kotela.
Kao da nisu s našeg planeta: Jedinstvene skrivene plaže kakve možete pronaći samo na Pagu
