Za ime Aleksandra Velikog sigurno ste čuli mnogo, mnogo puta. No koliko doista znate o životu čovjeka koji je pokorio antički svijet? Aleksandar je "osjetio" samo mali dio povijesti, rođen je 356. pr. Kr., a umro je 323. godine, međutim ostavio je trag koji je vidljiv i danas...
I njegov otac bio je veliki vladar
Iako nasljeđe njegova sina danas zasjenjuje njegovo ime, kralj Filip II. Makedonski postavio je temelje za vojsku koja će Aleksandru pomoći da osvoji tada poznati svijet. Pod Filipovom vladavinom Makedonija je izrasla iz perifernog kraljevstva u vojnu moć te postala vodeća sila u staroj Grčkoj.
Da bi postigao takav pothvat, Filip II. poslužio se diplomacijom, bračnim savezima i, što je najvažnije, reformirao je vojsku i učinio je najsmrtonosnijom vojnom silom tog razdoblja.
U središtu makedonske vojske bila je pješačka formacija poznata kao falanga. Bio je to blok pješaštva zbijen zajedno, sa svakim vojnikom u formaciji koji je nosio koplje dugačko 4 do 6,5 metara zvano sarissa.
Učio je od Aristotela
Filip nije svojeg sina podučavao samo umijeću ratovanja. Kao makedonski princ, Aleksandar je dobio najbolje moguće obrazovanje iz povijesti, filozofije, književnosti i drugih važnih predmeta. Kraljevski dvor u Pelli (u današnjoj Grčkoj) bio je ispunjen najbistrijim umovima tog doba, koji su dovedeni kako bi podučavali budućeg osvajača.
Među njima je bio nitko drugi do slavni filozof Aristotel. Aristotel se u to vrijeme još nije proslavio, ali je bio poznat kao Platonov učenik. Tri godine Aristotelova učenja ostavilo je trajan utjecaj na mladog Aleksandra, potaknuvši doživotnu ljubav prema filozofiji.
Najviše je volio čitati Ilijadu
S obzirom na njegovo slavno podrijetlo i visoko obrazovanje, ne čudi što je Aleksandar bio strastveni čitatelj klasika. Osobito su mu bila draga Homerova djela - Ilijada i Odiseja.
Prema grčkom biografu Plutarhu iz prvog stoljeća, Aleksandar je nosio primjerak Ilijade kamo god je išao. Plutarh je rekao da je Aleksandar Ilijadu smatrao "savršenim prenosivim blagom svih vojnih vrlina i znanja", a navodno je Aleksandar čak i spavao s Ilijadom ispod jastuka.
Obožavao je svojeg konja
O njegovu obožavanom Bukefalu već ste imali prilike čitati. Plutarhova biografija Aleksandra također nam govori poznatu priču o ljubavi između čovjeka i životinje. Kada je Aleksandru bilo deset godina, njegovom ocu ponudili su velikog i veličanstvenog konja kojeg je tek Aleksandar uspio pripitomiti.
Njih dvojica postali su nerazdvojni, a kada je Aleksandar krenuo u svoj legendarni pohod na Perziju, odabrao je Bukefala za svojega ratnog konja. Bukefal je svojega gospodara Aleksandra pratio u mnogim bitkama, u njegovoj potrazi do kraja poznatog svijeta.
Nikad nije poražen u bitci
Aleksandar je veći dio svoje vladavine proveo ratujući protiv grčkih gradova država, tračkih plemena ili vojski perzijskih i indijskih kraljeva. U svojim brojnim bitkama Aleksandar je u potpunosti iskoristio formaciju falangi i prateću konjicu, dalje razvijajući svoju vojsku u najmoćniju vojnu silu tog razdoblja.
Njegove vojne taktike i strategije još uvijek se podučavaju na najprestižnijim svjetskim vojnim akademijama. Uostalom, tijekom 15 godina ratovanja Aleksandar Veliki nikada nije izgubio bitku. Kako to? Osim što su ga od malih nogu podučavali umijeću ratovanja, Aleksandar je posjedovao golemu osobnu karizmu i hrabrost, u kombinaciji s izvrsnim vodstvom. Njegova stalna prisutnost među trupama podizala je moral vojske i učvršćivala njihovu volju za borbom.
