Destinacija koju danas obilazimo toliko je magična da su najčešći upiti vezani uz nju na internetu oni koji propituju njezino postojanje. Eto, upravo je toliko nerealna, a ipak stvarna. Od nje nas dijeli samo Mediteransko more - stoga sljedeći put kada pođete u Egipat, svratite u pustinju i uvjerite se koliko je lijepa oaza Siwa.
Smještena duboko u Sahari, na zapadu Egipta nedaleko od granice s Libijom. Prilično je izolirana, no nije prazna. U njoj živi oko 30.000 stanovnika, većinom Berbera, koji su razvili vlastitu verziju jezika pod nazivom siwi.
Ako se pitate gdje žive, to je zato što smo zaboravili spomenuti da je Siwa uz to pravi antički grad. 😉 Vjeruje se da je bila naseljena još 10.000 godina prije Krista, a u svojim pohodima do nje je stigao i Aleksandar Veliki. Čak je i u nedavnim ratovima poslužila kao sjedište vojske – u Prvom svjetskom ratu bila je to britanska vojska, a u Drugom ona nacističkog generala Rommela, „pustinjske lisice“.
Stare zidine izgrađene su od kamena i opeke, a vjerovali ili ne, kraj svih nedaća najteže su je pogodile – kiše. Koje li ironije, grad smješten u dubini vruće pustinje stradao je za vrijeme obilnih kiša 1926. godine i napušten. Sve do 1980-ih, kada je devine stope zamijenila cesta, Berberi su počeli sve više naseljavati stari grad.
Ime je dobila po ptici koja je u starim egipatskim vjerovanjima bila zaštitnica boga sunca, no Egipćani joj tepaju da je „zemlja palme“. Naime, u ovoj oazi raste čak 300.000 palmi (usporedite to s onih 30.000 stanovnika), a između dva slana jezera nalazi se mnoštvo malih bazena u kojima se naziru stupovi soli. Prilika da se okupate u Mjesečevu i Kleopatrinu bazenu. Ovdje je uistinu sve nadrealno…
