Ranih 1970-ih ruski arhitekti Evgeny Stamo i inženjer Alexander Markelov osmislili su neobičan dizajn stambene zgrade u Moskvi.
Zgrada će imati oblik prstena, a u njenoj unutrašnjosti nalazit će se ogromno unutarnje dvorište s igralištima i zelenilom koje će se protezati na 150 metara širine.
Bilo je to maštovito poigravanje s tipičnim socijalističkim betonskim blokovima kakvi su nicali u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata diljem istočne Europe.
Kad je zgrada dovršena 1972. godine, vlasti su bile tako impresionirane da su odlučile podići njene „sestre“ diljem Moskve. Prigodno su se približavale ljetne Olimpijske igre pa bi se gradnja pet takvih zgrada podudarala sa simbolom igara.
Ova ruska mamutica sadrži gotovo tisuću stanova na devet katova, dvadeset i šest ulaza, dućane, ljekarne, frizerske salone, krojačnice, vrtić, knjižnicu, poštanski ured…
Prednost je što u parku unutar zgrade stanovnici imaju osjećaj kao da su udaljeni od bučnog grada i zaštićeni debelim zidovima u zelenilu. S druge strane, buka iz parka može biti glasna za stanovnike zgrade. Također, stanovi su trapezoidnog oblika, što može biti izazovno pri postavljanju namještaja.
No, kad je podignuta treća takva zgrada 1979. godine, Sovjetski Savez upao je u ekonomsku krizu. Zgrade su koštale, pa su planovi za daljnju gradnju odgođeni.
Još jedna zgodna izlika za obustavljanej radova bila je ta da su zgrade „razbacane“ po gradu pa da simbolika Olimpijskih igara uopće nije vidljiva. Stanovnici su ih ionako već prozvali „zgradama – krafnama“. Nije teško pogoditi zašto…