La Boca je naselje (što bi rekli Argentinci – barrio) u Buenos Airesu poznato po svojoj živosti i šarenilu. Ono što mu daje posebnu čar jest „prstohvat“ Italije budući da su mnogi njegovi rani doseljenici bili podrijetlom iz Genove koji su ovdje radili na dokovima.
U sretnija vremena, tj. sve donedavno, ovdje su se slijevali turisti sa svih strana svijeta, no i danas njegove ulice odišu duhom.
Slavni Caminito mjesto je na kojem su ulični plesači plešu tango, La Ribera je kazalište koje morate posjetiti, baš kao i slavne talijanske taverne duž popločenih ulica. Tu je i tzv. toranj duhova, misteriozno mjesto koje mnogi zovu ukletim, te slavna Casa Amarilla, replika kuće u kojoj je živio slavni argentinski ratnik Admiral Brown.
Poznat je i kao kvart nogometnog kluba Boca Juniors, za koji su vjerojatno čuli čak i oni koji nemaju pojma o nogometu. Zateknete li se u kvartu, posjetite i slavni stadion La Bombonera. Na njemu se odvijaju brojni koncerti (tu su gostovali Lenny Kravitz, Backstreet Boysi i drugi), ali nas naravno više zanima odati počast Božjoj ruci - Diegu Maradoni, čiji mural ovdje ponosno krasi zidove.
Kako je riječ o kvartu u kojem uglavnom živi radnička klasa, ovdje nemojte očekivati luksuznu atmosferu. Život teče prilično opušteno, barem dok je politička situacija stabilna – u suprotnom, na ulice izlaze ljuti prosvjednici i atmosfera naglo postaje „grčka“.
No, vratimo se na njegove druge boje osim crvene. Kada se na sjeveru izgradila nova luka, La Boca je izgubila svoj dotadašnji značaj i tijekom 20. stoljeća ekonomski podbacila. Tek 1950-ih, zahvaljujući lokalnom umjetniku Quinqueli Martinu, vratila se na scenu u malo drugačijem obliku.
Martin je okupljao susjede i imigrante u akcijama farbanja fasada u žive, vesele boje. Oslikao je tada napuštenu ulicu koja će uskoro postati ulični muzej, utočište za umjetnike, ljubitelje plesa i trgovce: već spomenuti Caminito.
Neki će reći kako su dijelovi La Boce postali odveć turistički i tu ima nešto istine – no, ljudi se snalaze za zaradu kako znaju. Možda je sad i kvart imao priliku duboko udahnuti i izdahnuti bez turističke gužve i malo doći k sebi, a danas-sutra, ipak bi bilo šteta posjetiti Buenos Aires i ne proći ulicama koje su bile najšarenija razglednica grada.
