Slikovito selo u pokrajini Cosenza u regiji Kalabriji Rocca Imperiale poznato je u okolici po svojim slavnim limunima, koji su nagrađeni oznakom IGP (Zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla) zahvaljujući svojoj posebnosti jer su gotovo potpuno bez sjemenki i imaju intenzivan i postojan miris.
Međutim, posjetitelju odmah u oči upada impozantni dvorac koji dominira mjestom; njegova struktura podsjeća na mnoge druge tvrđave koje karakteriziraju različita sela u Apuliji i Basilicati. A Rocco Imperiale je, generalno, još jedno talijansko mjesto koje će vas ostaviti bez teksta.
Švapski dvorac
Impozantni dvorac nalazi se na vrhu brežuljka preko kojeg se proteže cijelo stambeno naselje. Tvrđavu je 1221. godine dao izgraditi Frederik II. Švapski, koji je naredio izgradnju ili obnovu 200 dvoraca za obrambenu svrhu u južnoj Italiji. Dvorac je izgrađen na mjestu od velike vojne i strateške važnosti, a nadzor se protezao na cijeli Tarantski zaljev.
Razvoj rezidencijalnog područja pratio je izgradnju kaštela, dovodeći stanovništvo iz niza utvrđenih naselja na tom području. Mnogi feudalni gospodari izmjenjivali su se u vlasti područja, stalno pod napadima barbara, u sljedećih 200 godina. Godine 1664. dvorac je izdržao napad 4 tisuće saracenskih gusara koji su opustošili Roccu i uništili crkvu iz 13. stoljeća u staroj jezgri, a od nje je ostao samo ljupki romanički zvonik s izbočenim prozorima i vijencima. Posljednji nasljednici obitelji koja je posjedovala dvorac odlučili su ga 1989. darovati općini Rocca Imperiale.
Muzej voštanih figura
Smješten u starom samostanu, Muzej voštanih figura nudi senzacionalnu i sugestivnu atmosferu spektakularnom kombinacijom sakralnog i profanog. U voštanim figurama predstavljene su mnoge ličnosti, s profinjenim, oštrim sličnostima onih ljudi koji su bili simboli 20. stoljeća, pridonoseći osvjetljavanju i davanju gospodarske, umjetničke, kulturne, političke, vjerske i društvene dubine cijeloj Italiji, ali i svijetu.
Od Frederika Il. od Švapske, De Gasparija, Mussolinija, Che Guevare, Majke Tereze iz Calcutte, Rite Levi Montalcini do Giuseppea Verdija i Totoa, svi su napravljeni u prirodnoj veličini s pravom kosom i staklenim očima. Muzej se može posjetiti svaki dan i ujedno je dom mnogih umjetničkih i kulturnih inicijativa kao što su umjetničke izložbe, kazališne prezentacije, filmske predstave te također glazbeni i folklorni događaji.
Selo kinematografije
Rocca je odabran među desecima lokacija za snimanje filma koji spaja ideale i vjersko "čudo" s aktualnim problemima od kojih se jug Italije ne može odvojiti, a koji štete i zemlji i čovječanstvu. Film "Le nozze di Laura" režirao je maestralni Pupi Avati, koji je Roccu Imperiale svojedobno definirao kao "prirodni filmski set".
Film je snažan, pun alegorijskih značenja smješten u modernu, iskrivljenu situaciju koju je redatelj poput Avatija satkao na nov način. Film traje 90 minuta, a Rocca Imperiale svojim je mjestima i panoramama ušla u srca i umove brojnih gledatelja. Samo godinu dana nakon što je film prikazan, broj turista koji posjećuju Roccu Imperiale značajno se povećao - tisuće ljudi fasciniranih lokacijom odlučile su je osobno vidjeti.
Priča o limunima
Ovo područje ima mikroklimu idealnu za uzgoj voćaka, a posebice limuna, s blagim zimama i temperaturama koje nikad ne padaju ispod nule. Kao rezultat toga, ima najznačajniju proizvodnju limuna u cijeloj pokrajini Cosenza. Plod stabla limuna, intenzivne žute boje, ima izuzetan miris po kojem se izdvaja od ostalih limuna. Limone di Rocca Imperiale daje tri vrste voća iz tri cvatnje tijekom godine - Primofiore (bere se od svibnja do srpnja), Maiolino (bere se od svibnja do srpnja) i Verdello (bere se od kolovoza do listopada).
Vino i hrana
Kuhinja Rocce Imperiale vuče korijene iz tradicionalne mediteranske hrane i nudi mnogo različitih tradicionalnih jela zahvaljujući plodovima zemlje i mora. Tu spadaju laganelli e ceci (tjestenina bez jaja i slanutka), pečena jaretina i svinjetina, čili papričice i prženi patlidžan, muffit (pita sa svinjetinom) i kolač od limuna.
